Zoran Šabić jednostavno voli pomagati…

31.05.2019. - Naši volonteri - Novosti

Zanimljiv razgovor s jasnim stavovima i pozitivnim pogledom na život imali smo s volonterom Zoranom Šabićem, čije te preporuke natjeraju da se nasmiješ ali i zamisliš..

UKRATKO NAM SE PREDSTAVITE – ŠTO RADITE, OBITELJ, ONO ŠTO ŽELITE ISTAKNUTI I PO ČEMU STE POZNATI… Zovem se Zoran Šabić, iz Brnaza sam i imam 57 godina. Oženjen, otac troje djece – svi odrasli i oženjeni, djed sam jedne prekrasne unučice. Onako, iz gušta, radim neke stvari pa je ljudima vjerojatno  prva asocijacija kada se mene spomene – Sinjski krnjeval. Druga asocijacija, isto tako prepoznatljiva – član Sinjskog pučkog kazališta, majstor scene i glumac u pojedinim predstavama.

OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRATE? Volontirati sam počeo u ratno vrijeme kada sam za Crveni križ svojim kamionom vozao za izbjeglice; 1992. godine su na području Općine Sinj boravile izbjeglice iz Bosne, bili su smješteni po kućama i onda sam im prevozio potrepštine i hranu. To je bio početak. Kasnije sam se uključio u rad udruga koje se bave kulturom i počeo klasično volontirati. Volontirao sam i u Srmi, drage volje-  ovo je jedna prava i stabilna udruga, prava ekipa koja ima dosta uspjeha iza sebe i akcija svih oblika – od humanitarnih do edukativnih.  Guštam s vama surađivati.

ZAŠTO VOLONTIRATE I KAKO TO UTJEČE NA VAŠ ŽIVOT I SVJETONAZOR?Volontiram zato što smatram da svaki čovjek mora u svojoj sredini, odnosno okolini, napraviti nešto dobrog radi svog vlastitog ispunjenja, radi samog sebe. Osim toga, uvijek ima potrebitih ljudi s raznoraznim teškoćama u životu i  kada nekoga „malo pogurate“ da mu život krene nabolje odmah ste učinili dobru stvar. To na mene utječe pozitivno, osjećam se ispunjeno i zadovoljno. Učini dobro i dobro će ti se i vratiti – to je moja deviza. Dobro je činiti dobro.

ŠTO NA VAŠE VOLONTIRANJE KAŽE VAŠA OBITELJ, PRIJATELJI, KOLEGE I OKOLINA? Podršku obitelji imam, djeca su već velika,  kćeri udane, sin ima svoj život, a ja i žena se dobro razumijemo. Doduše, dođe i tu nekada do nekog malog razmimoilaženja, ali čim se ugasi svjetlo u spavaćoj sobi odmah to sjedne na svoje mjesto. Ta naša razmimoilaženja su naročito izražena u vrijeme kada se radi krnjeval. Ja to naprosto obožavam – krnjeval, maškare, izradu krnjevala. A kada dođe to vrijeme –  vani je zima, a ja se ujutro probudim u 4 sata, ne mogu spavati i onda počnem misliti o krnjevalima: kako ću što napraviti, tko će biti lik, kako to izvesti, kakav će to izazvati efekt… U tom razmišljanju vrtim se po krevetu, probudim i ženu pa me ona pukne nogom da se umirim, iako već zna zašto sam ja takav. To je jače od mene, ali uživam u tome.

KOJA VAM JE VOLONTERSKA AKTIVNOST NAJDRAŽA I IMATE LI NEKU ANEGDOTU ILI SMIJEŠNI DOGAĐAJ KOJI BISTE  PODJELILI S NAMA? Od svega mi je bilo najdraže kada smo kroz Sinjsko pučko kazalište davali ad hoc humanitarne predstave za potrebite. Još mi je u sjećanju, mislim 2010. godina, kada smo radili humanitarnu predstavu za Žanu Lelas i njene udlage. Gdje god su se sakupljala sredstva za bilo kakve humanitarne stvari Sinjsko pučko kazalište je dalo svoj doprinos. Tu moram pohvaliti predsjednika te udruge, Željka Viculina, koji je to sve organizirao i koordinirao, a naše bi bilo da mi to odradimo i u tome bi pronašli ljepotu. Znaš točno kome je što namijenjeno, kome ide za pomoć i u roku od 24 sata mi bi sve to odradili, a sredstva bi donirali onome kome su potrebna. Kada me pitate za anegdotu, evo i sada se smijem kada se toga sjetim. Ove godine, kada smo na bazenu radili krnjevala, u jednom momentu rekao sam jednu staru riječ – dežbjego, a ti mladi momci oko mene nisu to razumjeli pa su me pitali što je to. Ja sam odgovorio da to znači da nešto nije u red, nije u ravno, ide malo ukrivo. Među tim mladima je bio i mladi specijalizant kirurgije Zvonimir Križanac koji mi je nakon par dana rekao: „ Znaš, zarazio si cijeli hitni kirurški odjel, sada kada počnemo pacijenta operirati onda pitamo jedan drugoga – Što je ovdje dežbjego?“.

IZ VAŠEG ISKUSTVA, MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIM LJUDIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO KOJE ĆE IM KASNIJE POMOĆI U ŽIVOTU I PRI ZAPOŠLJAVANJU? Kako ne – čini ih plemenitim ljudima, ljudima s kojima je teže manipulirati, koji ne potpadaju pod utjecaj štetne okoline i društva. Danas je teško biti mlad i odoljeti napastima koje vrebaju sa svih strana. Kroz volonterstvo se javljaju i dobra poznanstva i doživotna prijateljstva jer se baviš plemenitom djelatnosti koja izgrađuje svakog od nas da budemo bolji ljudi, da budemo manje zavidni, manje ljubomorni i da cijenimo čovjeka kao takvoga.

JE LI VOLONTIRANJE ZA VAS POZITVNO ISKUSTVO I BISTE LI GA PREPORUČILI DRUGIMA? U svakom slučaju pozitivno je raditi dobre stvari. Lako je biti zločest, al’ budi dobar – to te ja pitam.

ŠTO BISTE IM PRI TOME REKLI? Ne žalite pokloniti svoje slobodno vrijeme. Ne gubite ga po kladionicama, ne gubite ga na pijanstva po parkovima, ne gubite ga u mržnji prema bilo kome – od nacionalnih manjina preko spolno drugačije orijentiranih manjinama do ljudi s drugačijim pogledima na svijet. Cijenite čovjeka i u svakom čovjeku pronađite čovjeka – nemojte robovati nikakvim predrasudama. Život je jedan, proživite ga u veselju i druženju, upoznajte svijet, volontirajte gdje god možete, pomilujte svako malo dijete po glavi – može biti da je vaše, a pozdravite svakog starijeg čovjeka – može biti da vam je ćaća.

31.5.2019.

Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić