Seka Bulj smatra da se može volontira na razne načine…

07.04.2020. - Naši volonteri - Novosti

Čini se da ljudi samo čekaju priliku za iskazat svoju dobrotu, koja je tu negdje u svima nama i čeka priliku. Kada se život preko noći okrene naglavačke, i ništa nije u onakvoj formi kakvu poznamo i tada dobri ljudi nađu način da daju svoj doprinos za boljitak sviju.

MOLIM VAS DA NAM SE UKRATKO PREDSTAVITE: Zovem se Slobodna Bulj, svi me zovu i znaju kao Seka. Rođena i odrasla u Sinju gdje sam se i udala tako da sam cijeli svoj život provela tu. Umirovljenica sam, imam dva sina, petoro unučadi, nevjeste.  

S OBZIROM DA STE UMIROVLJENICA, KAKO ISPUNJAVATE SVOJE UMIROVLJENIČKE DANE? Pa onako, svakodnevni kućanski poslovi, pjevam u gradskom zboru, a dok je život bio normalan srijedom bih išla i na radionice u Udruzi Srma. Sada je se stalo, to mi fali. S obzirom da sam rizična skupina nastojim ne izlaziti vani, sinovi mi obavljaju što treba. Malo prošetam oko zgrade i to je sve, tako mi je savjetovala i moja liječnica. Imam puno cvijeća pa tu izgubim dosta vremena.

SADA STE SE PRIKLJUČILI I OVOJ AKCIJI ŠIVANJA MASKICA ZA SVE KOJIMA TREBAJU. RECITE NAM NEŠTO O TOME: Da, jesam, ali priča počinje puno prije. Još kao mlada cura bila sam dragovoljni davatelj krvi. Tu dragocjenu tekućinu sam dala 35 puta službeno, a nekada su se znale desiti akcije davanja krvi gdje nisam ponijela službenu knjižicu, pa to nije niti evidentirano. Ta neka empatija i želja da pomognete drugome valjda postoji u čovjeku. Kada se pojavila ova nesretna korona čini se kako nas je sve zatekla nespremne. Doduše, to su situacije na koje se i ne možeš pripremiti. Moj stariji sin je boravio poslom u Italiji i naravno da je nakon povratka morao u izolaciju. Svi su govorili da treba maskice, a maskica nema, pa tako ni za njega. Ja onako sama sa sobom –  ma dobro, idem ja njemu sašiti. A onda me zvala i nevjesta da im treba i u jednom trgovačkom lancu jer se one kirurške brzo smoče pa bi im dobro došle platnene. Ja sam rekla da ću pitati kod jedne sinjske krojačice koja je isto šivala maske za donacije. I ona je njima stvarno dala maske, a meni kroj da i ja mogu šiti. Kući sam raskrojila jednu plahtu i sjela za mašinu i dok je bilo lastika dotle sam i šivala. Onda sam se obratila gđi. Poparić, ona je to preuzela i podijelila, donijela mi još lastika i ja sam dalje šivala. Po te druge maskice je došao g. Perić i to je otišlo za splitsko rodilište. Treće što sam sašila otišlo je u Crveni križ. Ja mogu i dalje šivati, samo su rekli da za sada ne treba. Ja bih voljela da mogu još pomoći jer se dobro osjećam dok volontiram i to mi je dalo neki smisao ovih dana u trenucima kada je sve stalo.  

NAZIRE LI SE KRAJ OVOME SVEMU, TRENUTNOJ SITUACIJI? Pa ne znam baš, ljudi se ne pridržavaju naputaka, opušteni su, a treba slušati struku i valjda će biti bolje.  

Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić