I Zoran Milošević volontira u doba korone

03.04.2020. - Naši volonteri - Novosti

Volontiranje u doba korone je specifično po svim pitanjima. Ipak, volonterstvo nosiš u sebi i nitko ne može ugasiti tu tvoju potrebu da pomogneš. Razgovarali smo s još jednim volonterom iz Crvenog križa,  a to je Zoran Milošević.

MOLIM VAS DA NAM SE UKRATKO PREDSTAVITE: Zovem se Zoran Milošević, suprug, otac, djed, umirovljenik. Volim volontirati bez obzira koje je vrijeme i koje okolnosti. Pomaganje mi je valjda zapisano u DNA kodu. Ne znam kako to drugačije objasniti. Kada je bilo kakva krizna situacija, ja „hop“, stavim se na raspolaganje. Ljudi su po svojoj prirodni čudni i sumnjičavi pa tako često čujem primjedbe tipa: “Da nema koristi, ne bi on to ni radio.”. Što čovjek na to može kazati?  Ljudi moji – dođite, vidite, volontirajte i okoristite se i vi kao i ja.

KAKO JE VOLONTIRATI U DOBA KORONE? Ma svatko od nas ima obitelj, nikome nije baš ugodno. Žena, djeca unuci – svi reagiraju na svoj način. Ti dostavljaš pakete, riskiraš zdravlje da stariji ne izlaze iz svojih kuća i da se što manje izlažu riziku, a netko nazove u centralu i kaže: “Zašto ste vi meni paket donili kući? Sada cilo selo zna da ja primam socijalne pakete.”. Ja sam na to ostao bez teksta – potrudiš se dovesti paket da se stariji ne ugrožavaju, potrošiš svoje gorivo, vrijeme, i umjesto „hvala“ dobiješ kritike – jer selo ne smije znati. Ponekad je iskrivljena slika u javnosti o volonterima i volontiranju, ali ako bi svi padali pod utjecaj onog što selo priča nikada nitko ne bi niti pomagao, niti volontirao. Meni se čini da kada je bilo kakva nepogoda volontiraju isti ljudi, čini se da tu potrebu da nekome pomogneš u teškim trenucima neki ljudi jednostavno nose u sebi.

PODIJELITE S NAMA NEKA ISKUSTVA VAŠEG VOLONTIRANJA, NEKU  ANEGDOTU: Kada je bila poplava u Slavoniji, Pile i Žila i ja odemo gore i radili smo što smo radili. Nakon toga smo dobili pozitivne kritike da smo to digli svojim iskustvom na jedan viši nivo, što ti na neki način i godi jer kad  za svoj rad nisi plaćen onda bar da to netko cijeni. Ali, čim smo izišli prošetati na Pijacu komentari onih dušebrižnika koji sve o svemu znaju bili su naravno: “Ma šta bi oni išli gori da nemaju koristi.” Ja od svega toga što sam gore radio imam tu korist da sam se sprijateljio s jednom obitelji kojoj smo stavljali pločice i kojima sam kupio zamrzivač. I sada, kada idem u Vukovar imam prijatelje.

SVOJIM ISKUSTVOM OD PRIJE U NEKIM SITUACIJAMA MOŽETE I POMOĆI DA SE SISTEM UNAPRIJEDI. KAKVA SU VAŠA ISKUSTVA PO TOM PITANJU? Ne znam kako će biti sada u doba ove pandemije, ali opet mogu ispričati iskustvo iz Gunje. Kada smo došli gore u Gunju kuhala je vojska, a kako sam ja bio u nastavnom središtu u Sinju zapovjednik kuharskog voda, onda mi je ta organizacija prehrane Hrvatske vojske „u malom prstu“, šta se kaže. I tako, kad sam došao gore bila je vojska i neki pukovnik s njima. I sad ne mogu da se ne sjetim te scene. Višak hrane koji dođe s terena bacao se 20 metara od kuhinje, vani ljeto – to se „uzljutilo“, a miševi, mačke i psi šetaju oko svega. Ja sam to preuzeo, ogradio da nitko ne može doći jer kako je okolo poplavilo tako se svakakva zaraza mogla brzo proširiti. Nakon nekoliko dana vratio se taj pukovnik i vidio da nema viška hrane i pita mene kako sam ja to uspio riješiti. Ja mu kažem da su tu bile žene koje rade na javnim radovima i da od njih šest čak tri imaju farmu svinja i da sam im nakon ručka rekao da nose višak hrane i vrate čiste posude. On je ostao u čudu i rekao mi da se vidi da me je vojska učila. Ja uvijek kažem da je hrvatski narod socijalno osjetljiv. Kada treba donirati svi zovu, ali Gunja je trajala puno duže, a i korona će isto tako trajati duže. Moramo biti spremni na razne situacije.

KAKO VAŠA OBITELJ REAGIRA NA VAŠE VOLONTIRANJE? Podržavaju me. I sami su spremni uz velike mjere opreza uskočiti.

ZA KRAJ, IMATE LI KAKVU PORUKU? Pozvao bih sve ljude, koji to mogu, da u ovim kriznim vremenima pogledaju oko sebe, promisle kome bi mogli pomoći – sigurno u susjedstvu imaju starijih osoba kojima nije preporučeno ići u dućan. Bolesne i osamljene poznaje svatko – da ih samo nazoveš učinio si veliku stvar. Budimo ljudi!

3.4.2020.

Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić