Volontiranje je emocija koju ili imate ili nemate.

19.12.2014. - Naši volonteri

Volontira od srednje škole, optimistična je, vedra i nasmijana. Iza nje je velik broj volonterskih sati, a sudeći po onome što nam je rekla, mnogo ih je još i ispred nje, jer s volontiranjem ne misli prestati. Božena Romac – menadžerica za odose s javnošću, novinarka, predsjednica udruge UPSUS, članica Sinjskog pučkog kazališta, udruge Klape Gospi Sinjskoj i volonterka u još nekoliko kulturnih udruga, kaže kako je uz ulogu majke najviše veseli volontiranje. OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRATE: S volontiranjem sam  započela za vrijeme Domovinskog rata, znači još u srednjoj školi. Odmah na početku rata uključila sam se u Crveni križ, dostavljala sam hranu i provodila svoje vrijeme sa starijim osobama koje su u Sinj kao izbjeglice došle iz Vrlike i Ježevića. Vrlo sam ponosna na taj period svoga života jer pomoći nekome u krizi je zbilja neprocjenjivo iskustvo. To je bio i svojevrstan okidač da kasnije upišem fakultet Socijalnog rada. Kad jednom počnete volontirati jednostavno znate da to neće prestati. Danas volontiram uglavnom pri udrugama u kulturi. Osim Udruge za promicanje suvremene umjetnosti (UPSUS), koja mi je posebno draga jer sam okružena mladim i kreativnim ljudima za koje vjerujem da će pozitivno mijenjati kulturnu sliku našega grada, po potrebi volontiram u udruzi Cjelovit život te u Sinjskom pučkom kazalištu. Ipak, najviše  stečenog znanja  primjenjujem kroz udrugu Klape Gospi Sinjskoj. foto: Nikola Belančić ZAŠTO VOLONTIRATE I KAKO TO UTJEČE NA VAŠ ŽIVOT I SVJETONAZOR: Volontiranje je emocija koju imate ili nemate. Osobno, svoje slobodno vrijeme želim provesti  na kreativan način s ljudima s kojima dijelim slične stavove, ideje i mišljenja. S druge strane, smatram da smo svi mi koji živimo u ovom gradu dijelom odgovorni za ono što nam se događa, pa bilo to dobro ili loše. Ja sam odlučila prihvatiti dio građanske odgovornosti kako bi nam svima bilo – ako ne bolje – onda ugodnije ovdje živjeti. Nekima će moj rad biti zanimljiv, drugima se neće sviđati, ne opterećujem se s tim. Ono što mi je važno jest da sam napravila iskorak te da se neću pitati jesam li nešto mogla, a nisam učinila. Želja mi je da se što veći broj ljudi uključi u rad udruga, svatko prema svojim afinitetima, jer ulažući svoje vrijeme i znanja mijenjamo ne samo sebe nego i cjelokupnu sliku grada. KOJA VAM JE VOLONTERSKA AKTIVNOST NAJDRAŽA I MOŽETE LI S NAMA PODIJELITI NEKO ZANIMLJIVO VOLONTERSKO ISKUSTVO ILI ANEGDOTU: Čini mi se da prva iskustva ostaju trajno u sjećanju, pa su i mene moje bakice fascinirale do te mjere da i danas prepričavam događaje iz tog doba. Dosta sam vremena provodila s njima, praktički po cijele dane. Jednom prilikom jedna od njih mije u novinama pokazivala neku sliku. Ja je, pošto sam kratkovidna, zamolim da mi približi novine, a ona doslovno dotrča do mene naglo mi zatvori rukom usta i kaže: „Ludo jedna, muči, ne govori da slabo vidiš, nećeš se nikad udat.“ KAKO VAŠE VOLONTIRANJE DOŽIVLJAVAJU VAŠA OBITELJ, KOLEGE I OKOLINA: Živimo u Sinju. Prije nekoliko godina moj društveni angažman mnogi su nazivali gubljenjem vremena i nisu blagonaklono gledali na to. Danas, kad vidim kako mladi s puno entuzijazma pristupaju udrugama i kako punog srca  volontiraju, znam da nisam pogriješila, a i percepcija šire javnosti se pomalo mijenja, što me veseli. IZ VAŠEG ISKUSTVA MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO KOJE IM KASNIJE MOŽE POMOĆI U OSOBNOM ŽIVOTU I PRI ZAPOŠLJAVANJU: Volontiranjem u prvom redu stječete radne navike, zatim preuzimate odgovornost za ono što radite i naravno volontirate tamo gdje smatrate da možete dati najviše od sebe. Zapravo i moj prvi životni izbor je bio uvjetovan volontiranjem i pomaganjem drugima. Stjecanjem novih znanja i iskustava razvijamo se kao osobe, ali postajemo i konkurentniji na tržištu rada. foto: Nikola Belančić JE LI ZA VAS VOLONTIRANJE POZITIVNO ISKUSTVO, BISTE LI GA PREPORUČILI DRUGIM LJUDIMA I ŠTO BISTE IM PRITOM REKLI: Volontiranje je itekako pozitivno iskustvo. Nema tog novca koji može zamijeniti sreću i ispunjenost kada nekome pomognete. Volontiranje bih preporučila svima onima koji imaju želju i volju  u prvom redu pomagati, ali i izići iz kolotečine svakodnevnog života. Za uzvrat će dobiti nova znanja, vještine i poznanstva, a ono što je najvažnije otvorit će im se nova emotivna komponenta koju ne mogu dobiti ni na jedan drugi način osim volontiranjem. Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić