10.06.2016. - Naši volonteri
Volonterka koju ovoga puta predstavljamo pridružila se Udruzi Srma 2015. u proljeće, a već ima najveći broj volonterskih sati u ovoj godini. Svojim angažmanom i željom da pomažući sebi u korisnom korištenju slobodnog vremena istodobno pomaže i drugima sve je oduševila. Onako topla i vesela svima je prirasla srcu, a djeci je prava inspiracija.
MOLIM VAS DA NAM SE UKRATKO PREDSTAVITE: Zovem se Marija Mandac, rođena sam u Sinju gdje i živim. Prije dvije godine otišla sam u mirovinu, radila sam kao pripadnica Hrvatske vojske. To bi otprilike bilo to.
OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRATE? Uvijek sam htjela volontirati, a odlaskom u mirovinu dobila sam i taj nekakav prostor za sebe. Posao je bio takav da krećeš ujutro u 6:30, a kući si negdje oko 17:30 sati, tako da nije bilo vremena za neke druge želje. Kada sam otišla u mirovinu priključila sam se Udruzi Srma i od tada volontiram kod njih. Pošto volim djecu volontiram i u Sinjskom pučkom kazalištu, posebno na dječjim predstavama. Članica sam i mješovitog Crkvenog zbora u Sinju, a u zadnje vrijeme redovito volontiram i u Crvenom križu i u Caritasu Župe Gospe Sinjske. Kada se to zbroji vremenski ispadne priličan broj sati volontiranja tjedno, ali to je meni izvor zadovoljstva.
ZAŠTO VOLONTIRATE I KAKO TO UTJEČE NA VAŠ ŽIVOT I SVJETONAZOR? Jednostavno – imam ispunjen dan; odlaskom u mirovinu u jednom trenutku se dogodio višak slobodnog vremena i nisam znala što ću sa sobom. Izbor i nije bio baš neki: gledanje televizije, video igrice i slično. Ja sam odlučila volontirati i nisam pogriješila; kad volontiram imam osjećaj da mi dan nije bez veze potrošen i da je korisno proveden.
ŠTO NA VAŠE VOLONTIRANJE KAŽE VAŠA OBITELJ, PRIJATELJI, KOLEGE I OKOLINA? S obzirom da sam nemirnoga duha, jako malo vremena provodim kod kuće. Svi moji prijatelji kažu da je pametno što sam odlučila volontirati jer sam navikla raditi i na taj način ispuniti dan. Moja majka me podržava i ne smeta joj jer zna da i onako ne bih bila u kući. Ljudima je danas potreban razgovor, a za sav moj trud koji uložim u rad s ljudima kao nagrada dovoljan mi je jedan njihov osmijeh ili jedno obično hvala, koje na kraju i nije tako obično. Ispuni vas neki topli osjećaj kad vam se netko zahvali samo zbog toga što ste ga saslušali. Danas ljudi imaju raznih problema i često se ne mogu nikome izjadati ili požaliti, a da poslije ne bi bilo tračeva i potreban im je razgovor. I zato, kada osjetim da sam nekome pomogla samo razgovorom osjetim se ispunjeno. Poseban osjećaj me obuzme kada volontiram na dječjim radionicama. Djeca su posebna; toliko su oduševljeni tim radom i radionicama. Kada mi odrasli kažemo da nešto ne znamo oni će nam prvi „pripomoći“ i pokazati kako se nešto radi.
KOJA VAM JE VOLONTERSKA AKTIVNOST NAJDRAŽA I IMATE LI NEKU ANEGDOTU KOJU MOŽETE PODIJELITI S NAMA? Najdraže mi je volontirati na radionicama s djecom. Radili smo Kamičak na dječjim radionicama, a ja sam, šaleći se, rekla:“ Baš je lip taj vaš Kineski zid što ga radite“. Djeca su se nasmijala i kazala mi :“ Pa teta Mare, to nije Kineski zid, to je Kamičak.“ Onda su mi objasnili gdje je zid, gdje je sat, s koje strane se vidi Crkva, s koje Pijaca. Kad dođete i kažete im da vi nešto ne znate oni vas odmah nastoje naučiti i objasniti vam. Kada smo za Uskrs radili zeku postavili smo djeci pitanje: „Koje su karakteristike zeca?“ Svi su dignuli ruke, a između ostalih i ja. Rekla da sam čula da zec nosi jaja. Oni su svi skočili:“ Pa teta Mare, šta vam je, samo Uskrsni zeko nosi jaja, ali ih on posudi od koke.“
IZ VAŠEG ISKUSTVA MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIM LJUDIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO, KOJE IM KASNIJE MOŽE POMOĆI U ŽIVOTU I PRI ZAPOŠLJAVANJU? Ja mislim da bi se mladi, ali i oni malo stariji, trebali više uključiti u volontiranje barem jedan sat tjedno, ako ne i više; to bi im puno pomoglo u životu. Doživjeli bi nova iskustva, upoznali bi nove ljude i to bih preporučila svima.
JE LI VOLONTIRANJE ZA VAS POZITIVNA STVAR? BISTE LI GA PREPORUČILI DRUGIMA I ŠTO BISTE IM REKLI: Volontiranje bih preporučila svima. Pojedini ljudi sebe ne vide u volontiranju, ali dolaskom na neke volonterske aktivnosti promijene mišljenje; jednostavno im se svidi i ostanu tu. Moja preporuka je svima: „ Dođite, vidite – pa onda odlučite.“
10.6.2016.
Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić