Tereza Križanac vesela volonterka koja se ne predaje

27.09.2016. - Naši volonteri - Novosti

Volonterka Kluba žena oboljelih na dojci Sinj svojom vedrom i veselom naravi osvaja sve. Iako je život i nije baš mazio ona nalazi snagu i volju  za pjesmu,  za druženje, ali i za volontiranje. Terezija Križanac je s nama podijelila  svoja volonterska iskustva i kako volontiranje utječe na nju.

MOLIM VAS DA SE KRATKO PREDSTAVITE: Zovem se Terezija Križanac, udovica s troje odrasle djece, baka i prabaka. To je ono što bih istaknula kao najvažnije jer je moja obitelj ujedno i moje bogatstvo. Oni su izvor svega što te u životu snađe.

OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRATE? Ja sam se priključila Klubu žena kada sam i sama operirana, odnosno kada sam oboljela. Nakon operacije sam odlučila da ću izvući maksimum iz svoje  situacije i neću se predavati „crnim mislima i depresiji“ . Mi se nalazimo u Klubu žena jednom tjednom, radimo sve što treba za Dan ružičaste vrpce i Dan narcisa.  Odazivamo se i na druge akcije, ali najvažnija u svemu tome meni je podrška koju pružamo jedna drugoj. Na tim našim susretima mi se ispričamo, prokomentiramo dijagnoze, slušamo jedna drugu, ali i zapjevamo. Nakon tih susreta ja se osjećam mnogo bolje, više nisam ni bolesna, ni umorna, ni stara. Voljela bih da se  češće sastajemo i  da ima više žena jer je zaista ugodno; počastimo se, malo zapjevamo i  odmah se  osjećamo bolje.

ZAŠTO VOLONTIRATE I KAKO TO UTJEČE NA VAŠ ŽIVIT I SVJETONAZOR? Volontiram zato što se na taj način osjećam bolje, zaboravim na sve probleme i bolesti koje me muče. Volontiranje pozitivno utječe na mene. Kada sam u Klubu zaboravim na sve. Društvo je dobro i pozivam sve žene da nam se pridruže jer je tamo jedna velika pozitiva. ,

KAKO NA VAŠE VOLONTIRANJE GLEDAJU VAŠA OBITELJ, PRIJATELJI I ZNANCI? Meni su oni najveća podrška, ljudi koji me razumiju i podržavaju. Drago im je da sam pronašla neku zanimaciju i zadovoljni su mojim angažmanom. Ja živim s kćeri i dvoje unuka, posla uvijek ima i sastanci u Klubu mi dođu kao prava razbibriga.

KOJA VAM JE VOLONTERSKA AKTIVNOST NAJDRAŽA I IMATE LI NEKO ZANIMLJIVO ISKUSTVO ILI ANEGDOTU KOJU ŽELITE  PODIJELITI S NAMA? Kad se žene sastanu uvijek je veselo. Najviše se šalimo na svoj račun  i  odmah se osjećamo bolje. Evo, na primjer, na našem proteklom susretu jedna naša volonterka  donijela je silikonske umetke za dojke koji joj ne trebaju. Ostale žene su to isprobavale i tražile kome silikonski umetak odgovara. Jedna od njih je stavila umetak i nakon toga smo se išle vagati. Ta koja je stavila umetak bila je dva kilograma teža nego što je uobičajeno. Naša predsjednica joj je na to rekla: „ Pa izvadi umetak i sve će biti po starom, imat ćeš dva kila manje .“

JE LI VOLONTIRANJE ZA VAS POZITIVNO ISKUSTVO, BISTE LI GA PREPORUČILI DRUGIMA I ŠTO BISTE IM PRI TOME REKLI? Je, jako pozitivno iskustvo i preporučila bih ga svima.  Pozivam sve žene da nam se pridruže jer je kod nas u Klubu veselo i pozitivno, sve brige nestanu.  Danas u ovom „ludom svijetu“ svi imamo dovoljno briga i bez bolesti.

MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIM LJUDIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO KOJE ĆE IM BITI OD KORISTI U KASNIJEM ŽIVOTU I PRI ZAPOŠLJAVANJU? Mladima bi volontiranje itekako pomoglo da steknu neko iskustvo, čuju razne priče i što sve život može donijeti – tako da i njih pozivam da se uključe u volontiranje. Razgovor vodila:

27.9.2016.

Dijana Filipović-Grčić