Slaven Kardoš volonter s velikim iskustvom

02.03.2015. - Naši volonteri - Novosti

Volonter koji je i u mirovini aktivan i volontiranje smatra jednim od najljepših životnih iskustava, a širok mu je spektar interesa. Voli prirodu, ljude, a posebno djecu u čijem je okruženju proveo cijeli radni vijek. Slaven Kardoš je volonter koji volontira sa srcem. KRATKO NAM SE PREDSTAVITE: Ja sam Slaven Kardoš, učitelj u miru. Radio sam kao prosvjetni radnik četrdeset i četiri godine i umirovljen sam s punim radnim stažom. U tom svom radu predavao sam predmetnu nastavu, jedno vrijeme bio i ravnatelj škole, pedagog, ali najljepši rad mi je uvjek bio onaj u učionici s djecom i tu sam najviše i postigao. Zbog toga svega sam i proglašen prvim mentorom u Cetinskoj krajini, mentorom razredne nastave, a kao volonter radio sam kao voditelj Županijskog stručnog vijeća razredne nastave. To sam volonterski radio četiri godine. Što se obitelji tiče imam dvoje djece, dva sina, suprugu. Jedan je ing. elektrotehnike, drugi je završio srednju veterinarsku i radi u špediciji. Imam i dvije unuke, jedna u drugom srednje, druga u drugom osnovne. One su moje ljubimice Arijana i Lucija. OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRATE: Pa najprije trebamo „razoputiti“, šta bi rekli naši stari, što to znači volontiranje. Jer kada ja danas čujem on volontira i prima 1000 do 2000 kn, ili recimo on je amater nogometaš s 4000-5000 tisuća kuna, to meni nije volonter i to nije volontiranje. Za mene je volontiranje ono čisto, besplatno od srca raditi. I ako to tako definiramo onda sam ja volonte od malih nogu, jer gdje je trebalo ići raditi tu sam bio. Od kupljenja sjena za životinje do slaganja drva, kopanja, sadnje. To je ono neko obiteljsko pomaganje koje se i podrazumjeva. A što se tiče ovog društveno angažiranog volontiranja i tu sam počeo dosta rano, već u gimnaziji smo pomagali u učenju, mlađima. Dok sam studirao tada sam s jednom svojom dragom kolegicom, koja je nažalost pokojna, Mirom Katić, počivala u miru, voliontirao u HNK u Splitu i ondašnjem dječijem kazalištu ”Tito i pioniri”. Zatim sam volontirao, i to je bilo jedno divno iskustvo, u školi mislim da se zvala Eduard Segedin u koju su išla djeca s teškoćama u razvoju. Stekao sam neprocjenjivo iskustvo koje sam primjenjivao kasnije u nastavi. U našem gradu sam volontirao u Crvenom križu, Izviđačkom odredu „ Malin“, u Srme. Sa izviđačima sam odradio brojne akcije, jedna od upečatljivijih mi je za vrijeme onog zadnjeg velikog snijega kada smo čistili potkrovlja, djelili hranu i čistili prilaze kućama. ZAŠTO VOLONTIRATE I KAKO TO UTJEČE NA VAŠ SVJETONAZOR.: Ja smatram da pomagati drugima ispunjava meni dušu. Jedan od najljepših trenutaka u mome životu je kada sam bio na radnim akcijama i dok bi davao krv. Dan kada dajem krv bi mi bio jedan od najljepših dana u godini, osjećao bih se ispunjeno i sretno što ću nekome pomoći. Zašto to radim? Pa zato što smatram da bez obzira na svjetondzor, vjeroispovjest i druge ljudske osobine, iz svih tih događaja se može postati bolja i plemenitija osoba. KOJA VAM JE VOLONTERSKA AKTIVNOST NAJDRAŽA I MOŽETE LI S NAMA PODJELITI NEKO ZANIMLJIVO VOLONTERSKO ISKUSTVO. Imam jednu anegdotu baš iz škole Eduard Segedin, tu sam pomagao djeci pri slikanju, oni su trebali naslikati Rivu. Jedan dječak je sve to radio u plavoj boji i ulicu, stabla i sve ostalo. Ja kao mladi student njemu to popravljam, a on me onako u čudu pogleda i pita: „Zar ti ništa ne vidiš plavo?“. A kada sam jednom učeniku pomagao matematiku onda ja njemu kažem: „Dobro, evo imaš dva kestena, ja ti dajem još jedan, koliko ih onda imaš?“ A on mi odgovara: „Šta vi ne vidite da su to maruni?“ KAKO VAŠE VOLONTIRANJE DOŽIVLJAVAJU OBITELJ, KOLEGE, OKOLINA: Obitelj me podržava, okolinu ne „obadavam“, družim se s ljudima koji misle kao i ja i to je to. IZ VAŠEG ISKUSTVA MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIM LJUDIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO, DA LI IM KASNIJE MOŽE BITI OD POMOĆI U OSOBNOM ŽIVOTU I PRI ZAPOŠLJAVANJU: Pa naravno. Meni je volontiranje po tim kulturnim ustanovama i školama puno pomoglo kasnije u radu. To može pomoći, jer daje osjećaj da si nekome pomogao, uči se suradnji, komunikaciji i to je vrlo dobro za svakoga. JE LI VOLONTIRANJE ZA VAS POZITIVNO ISKUSTVO, BISTE LI GA PREPORUČILI DRUGIMA I ŠTO BISTE IM PRI TOME REKLI: Svakome bih preporučio da volontira, iz nekih ljudskih pobuda a ne materijalnih. Pri tome ne mislim samo na čistu materijalnu korist, može biti i u smislu političkog napretka. Dakle moja preporuka je da svi volontiraju, jer čovjek kao pojedinac ne može opstati. Srma u smislu promocije volonterstva radi puno i dobro i želim vam da tako i nastavite. Razgovor vodila: Dijana Filipović- Grčić Fotografije: Slaven Kardoš, Ferata, www.sinj-com.hr, Srma