Selime Ljubijankić Delonga

02.03.2011. - Naši volonteri

Ljeto je eto, a šta sad? – 2010.
Za prvo predstavljanje volontera mjeseca izabrali smo dugogodišnju članicu Udruge Srma, jednu od njenih osnivačica, članicu Upravnog odbora, dugogodišnju volonterku koja svojim vrijednim radom, tiho i nenametljivo sudjeluje kako u izradama projekata, akcijama, radionicama tako i u društvenom životu Udruge, njeno ime je Selime Ljubjankić-Delonga.   SELIME, SAMO TVOJE IME NAM KAZUJE DA KORIJENE VUČEŠ IZ NEKE DRUGE SREDINE: Rođena sam u jednom malom bosanskom gradiću Cazinu.Tu sam živjela do svog polaska na fakultet koji sam upisala i završila u Zagrebu.Dok sam studiralaS upoznala sam svoga sadašnjeg supruga Igora i kako to obično biva zaljubiš se oženiš i stvaraš nove uvjete za život i obitelj. Stjecajem okolnosti mi smo se vratili u Sinj i tu smo kupili stan, rodili dvoje prekrasne djece Bruna i Doris, ukratko tu nam je život.   KADA I KAKO SI PRISTUPILA UDRUZI SRMA: 2005. godine slijedom inicijative nekoliko mojih poznanica i prijateljica priključila sam se inicijativi za osnivanje Udruge za razvoji i jačanje civilnog društva, kojoj u prvim susretima nismo znali ni naziv, ali demokratskim glasanjem je odlučeno da to bude Srma. Od tada do danas sudjelovala sam u raznim akcijama koje je organizirala udruga, članica sam Upravnog odbora, ali za sve ovo vrijeme bilo je perioda kada sam se mogla više angažirati, bilo je perioda kada se nisam mogla angažirati baš previše. Ali sve u svemu zadovoljna sam svojim angažmanom u Srmi tolikim koliki je, iako se ponekad čini da bi mogao biti i veći.   ZAŠTO VOLONTIRAŠ I KAKO SE OSJEĆAŠ DOK VOLONTIRAŠ: Za mene volontirati znači dati svoj doprinos kako zajednici tako i pojedincu kroz svoj osobni angažman djelovanja, dati dio sebe, svoga vremena a ponekad i nekakvih materijalnih dobara. Osjećaj koji čovjek ima kada daje na taj način dio sebe je nešto što ispunjava, i na taj način nalazi jedan novi dio sebe koji nemože realizirati ni kroz posao ni kroz obitelj ,to je nova dimenzija čovjeka i zadovoljstva.   Godišnja skupština 2010.   TVOJA PORUKA MLADIM LJUDIMA, POTENCIJALNIM VOLONTERIMA: Mladi ljudi danas su obasuti raznim informacijama sa svih strana, oni imaju kroz kompjuter i internet cijeli svijet na dlanu, to se može koristiti i za stjecanje novih znanja i vještina, ali ja osobno mislim da nije dovoljno zadovoljstvo koje oni kroz to dobivaju, da tim mladim ljudima treba pokazati neke druge načine ispunjavanja sebe i pronalaženja sebe. Dakle, moja poruka bi bila da se angažiraju u stvarnom svijetu, u široj zajednici i na taj način doprinesu da se neke stvari promijene u pozitivnom smislu, te da postanu svjesni da svojim djelovanjem mogu pokrenut stvari na bolje.   MOŽE NEKA KRATKA ANEGDOTA S TVOJIH BROJNIH AKCIJA: Uvijek je posebno zadovoljstvo raditi s djecom, oni svoj entuzijazam i oduševljenje lako podjele sa svima nama odraslima.Sjećam se jednog događaja kada je nakon cijelog popodneva koje smo provodili na radionicama “Ljeto je eto, a što sad?” došao do mene petogodišnjak i s oduševljenjem ustanovio “Teta, uspio sam provući konac kroz iglicu, mogu ja to!” To vam da motiv da opet dođete i naučite tu djecu još novih vještina.   MOŽEŠ LI NAM JOŠ REĆI KOJI TI JE PROJEKT DO SADA BIO NAJDRAŽI: Moj najdraži projekt je Biciklijada koju smo radili dvije godine za redom, i koja je uspjela okupiti najveći broj djece. U tom jednom danu dok se akcija odvijala izmjenjivale su se razne emocije na dječijim licima, a sve je odzvanjalo dječijim smijehom i veseljem. Kada uspiju napraviti što se od njih zahtijevalo, e to je bilo neizmjerno.   HVALA NA RAZGOVORU I PUNO USPJEHA U DALJNJEM RADU. Mogle bi sada na kavicu?!   Biciklijada 2007.   Razgovor vodila: Dijana Filipović – Grčić