Niveska Juraga-Kovačev volonterka koju dotaknu sitnice

18.09.2015. - Naši volonteri

Volonterka koju ovaj put puna je duhovitih dosjetki, voli sve ljude,  posebno djecu s kojima i cijeli život radi.  Učiteljica po zanimanju, a svašta radi i sve je zanima od slastičarstva do ručnog rada. Ni sama ne zna koliko je sati odvolontirala pa smo se kroz razgovor pokušali sjetiti njenog djelovanja. KRATKO SE PREDSTAVITE: Zovem se Nives Juraga Kovačev, učiteljica sam, znate kako ono kažu sretno udana, a za mene važi da sam sretno zaposlena. Radim u prosvjeti već trideset godina i to me u potpunosti ispunjava, kao djevojčica sam maštala o tome da to budem i dječiji san mi se ispunio, uz sve turbulencije koje taj posao donosi mogu reći da sam zadovoljna. Baka sam troje unuka, jednog predškolca, i koko mi je u razredu tako mi je i kod kuće- djeca, djeca, djeca i samo djeca. I jesu najbolji i najorginalniji. OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRATE: Ma bilo mi je to malo i smiješno, jer baš sam na Facebook-u nedavno napisala da uz sav moj angažman kroz život i sate i sate volontiranja tek sam od Srme dobila potvrdu o volontiranju. Tako da evo i ovim putem zahvaljujem Srmi na statusu volontera i toj potvrdi. A inače mimo radnog vremena već dvadeset godina aktivno radim kazališne predstave kojima bih bila scenarist, kostimograf i sve ostalo što je trebalo. Imala sam par dobrih kolegica koje bi mi pomogle oko glazbe, uglavnom mi bi to sve radile same u naše slobodno vrijeme. Znači bila sam jako sretna kada bi ta djeca to svoje slobodno vrijeme kvalitetno provodila a i roditelji su bili zadovoljni. To mi je najbolja plaća za moj rad, zadovoljna djeca i korisno ispunjeno vrijeme. ZAŠTO VOLONTIRATE I KAKO TO UTJEČE NA VAŠ ŽIVOT I SVJETONADZOR: Ja smatram da volontiranjem čovjek raste, to je neko zadovoljstvo koje oplemeni čovjeka, puno je plemenitije i bolje i svrsi shodnije darivati nego primati dar eto ja u tom smislu smatram volontiranje. Kada ti Bog da neki dar onda je tvoj zadatak to podjeliti s drugima i to je to. KAKO NA VAŠE VOLONTIRANJE GLEDAJU VAŠE KOLEGE, OBITELJ OKOLINA: Ja tamo gdje vidim plodno tlo da tako kažem, povučem nekoga za sobom, a ove koji volontiranje ne smatraju nečim višim pustim da gledaju sa strane, pa možda nekada sazriju ali uvjeravati nekoga u nešto nema svrhe. Ja svojim roditeljima od učenika kažem:“ Nemojte vi meni pomagati u mom poslu, ali nemojte mi ni „odnemagat“.“ Tako smatram i za volontere odnosno volontiranje, tko želi doći će, tko ne želi njemu na volju. KOJA VAM JE VOLONTERSKA NAJDRAŽA I MOŽETE LI S NAMA PODJELITI NEKO VOLONTERSKO ISKUSTVO ILI ANEGDOTU: Pa kada se tako konkretno postavi pitanje onda mozak „blokira“ i ničega se ne možeš sjetit. Evo mogu podjeliti neke događaje iz učionice. Kada smo išli na ekskurziju jedan moj četvrtaš je umjesto u naš autobus sjeo u autobus u kojem mu se sviđala neka djevojčica koja je iz drugog grada, i umjesto kući otišao u suprotnom smijeru. U drugom razredu smo radili temu za domaći uradak „ Moj susret sa vanzemaljcem“. Jedan moj učenik je donio zadaću u kojoj piše „ Nikada ga nisam susreo“. Inače ja i zapisujem te njihove bisre jer mi ih je žao zaboraviti. IZ VAŠEG ISKUSTVA MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIM LJUDIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO KOJE IM KASNIJE MOŽE BITI OD POMOĆI U OSOBNOM ŽIVOTU I PRI ZAPOŠLJAVANJU: Itekako može, mislim da kroz volontiranje čovjek sazrijeva, dakle ako kroz volontiranje nešto usvoji sve mu to nekada u životu može pomoći. Evo ja sam u Srme održavala radionicu za djecu gdje smo učili pletenje preko prsta, što je mene baka naučila, i sad nije to nešto ali kada to savladaš nekada će ti to možda i koristiti i biti ćeš sretan da imaš znanje, a znanje čovjeka čini samostalnijim i spremnijim za život. Tako i mladi, bilo šta da znaju mogu biti sigurniji, čvršći, hrabriji jer će ih čekati puno izazova u životu. JE LI VOLONTIRANJE ZA VAS POZITIVNO ISKUSTVO BISTE LI GA PREPORUČILI DRUGIM LJUDIMA I ŠTA BISTE IM PRI TOME REKLI: Ma mislim volontiranje je nadasve pozitivno iskustvo, od susreta s drugim volonterima koji čim su volonteri znači da su na istoj razini. Druge ljude ne osuđivamo ali volonteri su posebna kategorija ljudi. Volontiranje je nadasve nešto plemenito, to mi je nešto posebno, davati sebe drugima je neprocjenjivo. Upoznala sam jednu ženu koja mi je ispričala da pomaže dvoje staraca, ja sam se odmah oduševila i ona mi je u očima bila kao Majka Terezija. Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić