Mlada volonterka puna entuzijazma…
09.06.2021. - Naši volonteri - Novosti
09.06.’21
Volonterka s puno volonterskih sati iza sebe, voli to što radi i uživa u tome, nesebično svoje stečeno znanje i iskustva prenosi i na mlađe naraštaje. Razgovarali smo s Petrom Ugrin.
UKRATKO NAM SE PREDSTAVI:
Petra Ugrin, studentica Pravnog fakulteta u Splitu. Dolazim iz Sinja, živim u Splitu. Glumica sam u Sinjskom pučkom kazalištu negdje oko 12 godina. Imam mamu, tatu, brata i sestru.
SADA ĆEŠ BITI I PREDVODNICA U GAJA LABERIJA?
Tako je, od ove godine sam zapovjednica povijesne postrojbe u Udruzi Gaj Laberije, zapovjednica Rimljana. Ja bar tako mislim, nisam sigurna. Odmah ću provjeriti.
Tako je, ja sam zapovjednica povijesne postrojbe “Osinium” – Kohorta Dalmata.
ZNAČI, UPRAVLJAT ĆEŠ CIJELOM ČETOM. HOĆEŠ LI BITI STROGA ZAPOVJEDNICA?
Pa, vidjet ćemo, ovisi o članovima postrojbe.
OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRAŠ?
Već sam prije volontirala za Gaj Laberije, kao carica. To je bilo prije neke četiri godine i od tada se vodim kao njihov član. Ali, od ove godine volontiram malo češće. Svaki tjedan se nešto dogovaramo, imamo sastanke, radimo programe, organiziramo događanja sad za ljeto. Tako da je od ove godine to baš jako krenulo. I prije sam bila njihov volonter, samo sve nešto malo lakše, malo laganije.
BILA SI TI I U NEKIM DRUGIM UDRUGAMA – U SINJSKIM MAŽORETKINJAMA, SINJSKOM PUČKOM KAZALIŠTU?
Tako je. Trenirala sam twirling i mažoret ples sa sinjskim mažoretkinjama, isto negdje 12 – 13 godina. Zbog ozljede sam prestala. A sada glumim u kazalištu aktivno 12 – 13 godina. I režiram dječje predstave. Imam napravljenih sigurno nekih 50-ak predstava u kojima sam glumila, a odigrala sam ih tko zna koliko.
ZNAČI, REŽIRAŠ, NARAVNO VOLONTERSKI, DJEČJE PREDSTAVE?
Tako je, radila sam i režirala dječje predstave, sad ne znam koliko točno. Kad bi sve zbrojili i oduzeli nekih desetak, s obzirom na to da sam režirala i predstavu – dvije s Framom Sinj. Koristila sam njihove članove kao glumce za predstavu. Onda smo kao kazalište počeli suradnju sa Franjevačkom klasičnom gimnazijom s kojom sam glumila i kao učenica i kao glumica iz kazališta, ali i nakon srednje škole koju sam završila prije nekih pet godina. Počela sam režirati dječje predstave u Sinjskom pučkom kazalištu i režirala sam svake godine po jednu predstavu, ako ne i dvije. Dok nas korona nije zaustavila.
KADA SE SVE TO ZBROJI I ODUZME, SUMMA SUMMARUM, TI PROVEDEŠ VOLONTIRAJUĆI MINIMALNO DVA DO TRI SATA TJEDNO?
Više dnevno. Dva – tri sata dnevno.
ZAŠTO UOPĆE VOLONTIRAŠ I KAKO TO UTJEČE NA TVOJ ŽIVOT I SVJETONAZOR?
Bilo tko, ako negdje volontira, zna što znači volontiranje. Za volontiranje nitko nije plaćen, to se radi čisto iz neke ljubavi. Ja volontiram u Sinjskom pučkom kazalištu zato što volim glumiti, volim to kazalište, volim članove kazališta i uživam u tome.
VOLIŠ RADITI I S DJECOM?
Tako je. Volim im prenijeti sve što znam i što su mene s godinama naučili. Volim to prenijeti na mlađe generacije i potruditi se da to ide i negdje više, nekako dalje. Volontiram u Udruzi Gaj Liberije zbog toga što nekako cijenim ovu našu sinjsku kulturu. A to je veliki dio sinjske kulture, samo što nažalost većina naših sugrađana nije u to upućena i ne vidi koliki je značaj same Udruge Gaj Laberije i ne vidi koliki trud Udruga ulaže da bi ostatak svijeta to prepoznao. Zato želim pomoći u tome što više mogu i naravno da me to zanima.
ŠTO OBITELJ, PRIJATELJI I OKOLINA KAŽU NA TVOJE VOLONTIRANJE?
Kad kažem da sam glumica u kazalištu pitaju me: „ Koliko ti je to plaćeno?.” Ne, to nije plaćeno. Premda, imala sam predstave i u Kaštelima i svugdje negdje i te predstave koje radim s drugim kazalištima i udrugama – to sve uredno ide preko ugovoru o radu. U Sinjskom pučkom kazalištu volontiram jer smo mi iz Sinja i to je, takoreći, nešto moje. Volim volontirati i u Udruzi Gaj Laberije. Moji mama i tata cijene sve što ja radim, oni isto tako cijene i kulturu. Dapače, oni su uvijek tu za bilo kakvu pomoć. Milijun puta je i tata bio u kazalištu i glumio u predstavama, znači i on je volontirao. Poštuju to, cijene to, vesele se tome, pogotovo jer vide da ne idem tamo gdje će mi neko samo „uvaliti kuvertu“ i to je to. Nego, vide da cijenim i volim kulturu i mislim da im je to najbitnije. Na kraju krajeva to puno govori o ljudima.
MOŽEŠ LI PODIJELITI S NAMA NEKU NAJDRAŽU VOLONTERSKU AKTIVNOST ILI MOŽDA NEKU ANEGDOTU U RADU S DJECOM?
Pa toga ima jako puno, to bi trebala ispričati djeca. Definitivno jedna od najdražih volonterskih aktivnosti je upravo rad sa djecom, režiranje tih dječjih predstavica jer djeca su stvarno nešto posebno. Oni su vječna inspiracija, ali to stvarno treba pitati njih. Premda, oni uvijek prepričavaju kako ih ja, ako ne odrade dobro probe, tjeram da čiste i peru čaše. To im je najdraže svima ispričati. Ali, eto definitivno rad sa djecom, sigurno.
IZ TVOG ISKUSTVA, MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO KOJE IM KASNIJE MOŽE POMOĆI I PRI ZAPOŠLJAVANJU?
Pa sigurno, apsolutno.
VIDIŠ LI NEKU POVEZNICU IZMEĐU PRAVA I GLUME?
Pa, sigurno. Zapravo je velika povezanost, nije to sad pretjerano, ali je dosta veliko. Kad sam upisala pravo mene je moja mater pitala kako ću ja to sve naučiti napamet, sve te zakone, pravila… Onda sam samo rekla: „Majko, ako sam mogla toliko tekstova naučiti napamet u kazalištu onda mogu i na pravu bilo što.“. Kao odvjetnik, kada nekoga braniš po sili zakona, ti moraš stati na tu stranu htio ili ne htio, slagao se s tim slučajem ili ne. I opet trebaš glumiti da je to tebi sve nekako ok. Velika je poveznica i s kazalištem i s Udrugom Gaj Laberije. Na kraju krajeva i za posao. Kada sam se zapošljavala preko student servisa jako puno ljudi mi je reklo da u njihovom poslu zapravo treba imati glumačkog iskustva. Zašto? Kada se radi s klijentima za neke velike firme, gdje rade i studenti, uvijek moraš biti vedar i komunikativan, a nekad ti nije takav dan. Glumačko iskustvo ti pomaže da budeš takav kad god treba.
JESI LI NEKAD GLUMILA NA ISPITU? HIPOTETSKI – IZAĐEŠ NA ISPIT NE BAŠ SPREMNA, PROCIJENIŠ DA TE PROFESOR NE SLUŠA I PRIČAŠ, PRIČAŠ…?
Nisam imala tu priliku. Ne znam kako bih. Nisam, to ne.
JE LI VOLONTIRANJE POZITIVNA STVAR?
Da, savjetujem svaku osobu koja ima vremena, koja ima želje za volontirati u bilo kakvoj udruzi, bilo kakvog tipa, da volontira. To je jedno životno iskustvo koje je jednostavno neprocjenjivo. Nauči te puno stvari, životnih i poslovnih jer svaka udruga se temelji na pravnim činjenicama i zakonima koje ti usvojiš. Nešto naučiš, upoznaš ljude, prijatelje za cijeli život. Ovisno u kakvoj udruzi se volontira, stekne se znanje i o tome. Eto, na primjer, u Udruzi Gaj Laberije stekne se znanje o povijesti, pogotovo o Gaju Laberiju i tim stvarima. Ako se volontira u kazalištu nauči se jako puno toga o glumi, režiji i svemu ostalom. Uglavnom svaka udruga ti pruža neko znanje i moja je preporuka svim mladima i starijima – tko god ima volju i želju neka volontira.
KADA BI IMALA PRILIKU ANIMIRATI VOLONTERE, ŠTO BI IM REKLA?
Teško je nekoga natjerati na nešto što neće, ali jako je tužno što ima jako puno ljudi koji zapravo žele volontirati, ali se nečega boje. Je li to mišljenje okoline ili – ma neću, ne da mi se, hoću li ja uhvatiti vremena za to? Nikakve izlike ne dolaze u obzir. Izlike su tu samo zato što ih tražimo, ne zato što one postoje. Za sve ima vremena. Ljudi koji volontiraju znaju što je volontiranje i da se na to ne može nikoga nagovoriti.
TREBA PREBRODITI STRAH OD OSUDE LJUDI I OKOLINE?
Bitna je želja, sve ostalo se posloži. Mene nitko ne može nagovoriti da dođem na sastanak, na probe ili bilo što. Može me samo moja želja nagovoriti da tamo odem. I to je to. A s obzirom na to da nitko od nas nije plaćen za volontiranje, nitko ti ne može uvjetovati, moraš doći – ne moraš doći. To je čisto dobrovoljno. Želja i volja – to je to. Čovjek kad radi bilo kakav posao umori se i zasiti se toga. Volontiranja se čovjek ne može zasititi – zato što nije primoran. To radi radi čisto iz volje i iz želje. Nitko ga na to ne „gura“. Ljudi zapravo u volontiranju pronalaze i odušak i spas i radost. Tijekom volontiranja si u ugodnom društvu i razgovaraš o onome o čemu želiš. Nema prisilnih razgovora, ni razgovora o poslu.
PETRA, HVALA TI NA RAZGOVORU.
Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić