Josip Malbaša, volonter kroz sport

15.11.2021. - Naši volonteri - Novosti

12.11.’21

Kroz sport se izgradio, ali volontira i u drugim udrugama i pomaže gdje god može i koliko mu obiteljske prilike dopuštaju. Volontiranje bi preporučio svima, a o tome najčešće priča svojim učenicima. Ovog puta predstavljamo Josipa Malbašu.

UKRATKO NAM SE PREDSTAVITE:

Zovem se Josip Malbaša, sportski djelatnik koji je u sportu cijeli svoj život, u biti točnije od desete godine. Završio sam Kineziološki  fakultet 2007.  godine. Evolviran  sam odmah u sport putem Zajednice sportskih udruga preko svoga kolege, u biti bivšeg gradonačelnika, Ivice Glavana koji me afirmirao najviše u Zajednici sportskih udruga na provođenju projekata – od Olimpijade vrtića, „Open Fan Football Schoola“…  On je nadalje bio inicijator osnivanja  gimnastičke sekcije u gradu Sinju, njemu je gimnastika bila jedna od prioriteta. Ja idem putem njegove želje da se osnuje gimnastička sekcija u gradu Sinju. Naš trener Ivan Vučković „Vučko“ i ja obnovili smo jedan dio sprava iz Partizana, pripremili, napravili i nabavljali raznoraznim kanalima te smo zajedno osnovali Gimnastički klub Sinj. Znači gimnastika, sport, nogomet isto tako.

OBITELJ?

Obitelj je na prvom mjestu, nadam se da ne ispašta previše. U biti zbog mog volontiranja i djelovanja  u području sporta dosta sam angažiran, ali žena za sada ima razumijevanja. Isto tako, žena i obitelj su na prvom mjestu, volontiranje samim time spada na drugo mjesto.

OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRATE?

Volontiram u biti od 2011. godine u području sporta, najviše u Zajednici sportskih udruga grada Sinja, ali i putem udruge Novi put u provođenju programa i projekata te Udruge. Isto tako u Gimnastičkom klubu Sinj, jedan dobar dio. Jedan sam manji dio bio na honoraru, u biti na manjem iznosu. Kada sam dobio posao u Srednjoj  Strukovnoj školi bana Josipa Jelačića onda su nam prioritet postali treneri i njihovo zaposlenje. Tako da sam od tada volonter u sklopu Udruge.

ZAŠTO VOLONTIRATE I KAKO TO UTJEČE NA VAŠ ŽIVOT?

To nije, u biti, teško reći. Tu je jednostavno želja i ljubav da se čovjek bavi sportom, a onda uz to i volontiranjem, ne samo u sportu, može biti i u drugim djelatnostima. Jednostavno, čovjeku je puno srce kada da sebe, kada vidi rezultate svega toga. Još pogotovo kada su pozitivni. Jednostavno – čovjek je zadovoljan, čovjeka nešto ispunjava. Nema tih novaca, zapravo, koji bi ti stvorili određeno zadovoljstvo kao sama pomoć u nekom obliku rada, u nekoj djelatnosti koju pružamo mladima, djeci i ostalima.

ŽENU SMO VEĆ SPOMENULI, ONA JE VAŠA PODRŠKA. ŠTO KAŽU OBITELJ I PRIJATELJI NA VAŠE VOLONTIRANJE? ZNAJU LI KOLEGE LOŠE REAGIRATI?

A takva je definitivno naša sredina ovdje gdje svatko svakoga vidi ili gleda kroz prizmu novaca ili nečega. To je taj dio gdje kažu: „Da nema koristi, ne bi ti to niti radio.“. Kada malo dublje stanu i popričaju s nama, doslovno  im moraš otvoriti novčanik, karticu i sve da bi shvatili određene stvari. Jednostavno, to je naša sredina. Podršku obitelji normalno imam, isto tako i žena bi se uključila u određene projekte i volontiranja, to definitivno. No trenutno, tu je dvoje male djece, jedno od godinu i po, jedno od pet godina. Sami znate da su roditelji u toj dobi definitivno najpotrebniji. Potrebni su i u ostalim periodima života, ali ova dob je definitivno broj jedan.

ISPRIČAJTE NAM NEKU SMIJEŠNU ANEGDOTU, DOGAĐAJ ILI NEKU AKTIVNOST KOJU STE PROVODILI I  KOJA VAM JE OSTALA U SJEĆANJU:

Evo, napomenut ću jednu iz Open Fana gdje je dijete, jednostavno, potrčalo za loptom. Bacilo se, trebalo je glavom zabiti gol ispred samoga gola, međutim zaronilo je  glavom u zemlju i najelo se  zemlje. Diglo je glavu, trava mu je bila u  ustima, a on mene pita: „Treneru, šta mi je ovo u ustima?“. Kada se radi s djecom, mora biti smiješnih anegdota. Djeca su ta koja uče.

IZ VAŠEG ISKUSTVA, MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO KOJE IM KASNIJE MOŽE POMOĆI PRI ZAPOŠLJAVANJU?

To stotinu puta napominjem učenicima u Srednjoj Strukovnoj školi bana Josipa Jelačića da se definitivno uključuju u bilo kakav oblik volontiranja. Ne treba to biti samo sport, mogu to biti i ostale djelatnosti u našem gradu – kultura, civilno društvo, turizam. Najveća blagodat bi bila da usvoje radnu naviku, pogotovo radnu naviku volontiranja jer će tu steći i empatiju prema potrebitima. To je iskustvo  koje će sutra pretočiti u sam  život i rad, definitivno će im biti lakše. To im preporučujem i na našim satovima razrednika kada pričam o volontiranju.

JE LI ZA VAS VOLONTIRANJE POZITIVNA STVAR?

Koliko god bilo teško, ono je za mene pozitivna stvar i rado ću volontirati dok god budem mogao hodati.

TREBATE POTAKNUTI NEKOGA MLADOG ČOVJEKA ZA VOLONTIRANJE, ŠTO BISTE MU REKLI?

Pa preporučio bih mu definitivno. Sve to ovisi o kojoj je osobi riječ, kakvog je karaktera, ali preporuka za volontiranje, što se mene tiče, stoji svima. Ali sustav informiranja mora biti dostupniji, što definitivno je u zadnje vrijeme. To čini se daje dobre  rezultate i vidim da se sve veći broj učenika u našoj školi uključuje u volontiranje. Definitivno preporuka, sve ovisi od osobe do osobe, a da će usvojiti životnu radnu naviku to definitivno .

Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić