Jelena Pavlinušić volonterka s pozitivnim stavovima

23.06.2016. - Naši volonteri

Mlada Jelena Pavlinušić volontira još iz dječijeg doba, i o volontiranju misli samo pozitivno.

MOLIM VAS DA NAM SE UKRATKO  PREDSTAVITE: Zovem se Jelena Pavlinušić, magistra sam edukacije povijesti umjetnosti i hrvatskog jezika i književnosti; trenutno sam nezaposlena. Proteklu godinu  stažirala sam u Galeriji Sikirica i bilo mi je super. Puno toga sam naučila, pogotovu nekakve konkretne stvari u radu s ljudima, organizaciji izložbi i organizaciji nekih drugih događanja.

OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRAŠ? Sustavno volontiram od 2012. godine iako sam kao dijete volontirala u udruzi SV. Vinka Paulskog iz Otoka. Od 2012.  član sam udruge Sinjska umjetnička komuna – SUK, a trenutno sam i potpredsjednica Udruge. Prije dvi godine, znači 2014. godine, nekolicina nas je osnovalo udrugu UPSUS – Udruga za promicanje suvremene umjetnosti-Sinj i sada smo u osnivanju udruge Okrug u Otoku, koja će se baviti poviješću, kulturom i umjetnošću. Kada si postavim pitanje koliko često volontiram, to zapravo  ispadne nekako kao neplaćeni posao. Postoje neka konkretna događanja koja se rade kada su njihovi termini, ali, u stvari, kad završiš jednu aktivnost trebaš već početi raditi na drugoj aktivnosti – od same promocije događaja, vizualne identifikacije događaja do izvještaja. To odrađujem  za sve udruge u kojima volontiram i tako se  to pretvori u volontiranje cijele godine.

ZAŠTO VOLONTIRATE I KAKO TO UTJEČE NA VAŠ ŽIVOT I SVJETONAZOR? Moje volontiranje uglavnom se  tiče moje struke tako da me to s jedne strane zanima kao osobu koja je po struci povjesničar umjetnosti i bavi se i umjetnošću i kulturom, a s druge strane učim nove stvari od ljudi koji se bave tim stvarima profesionalno. Znači, da nije bilo tih udruga možda nikada ne bih upoznala neke povjesničare umjetnosti ili grafičke dizajnere koji su mi sada suradnici na nekim projektima i sigurno će to biti i dalje.

ŠTO NA VAŠE VOLONTIRANJE KAŽE VAŠA OBITELJ PRILJATELJI I OKOLINA? Ispočetka je bilo komentara i upita tipa: „ Zašto uvijek negdje ideš? Uvijek nešto radiš, nikada nisi kući…“ i tako u tom stilu. A kada se pokažu neki konkretni rezultati onda su komentari tipa :“ A to je naša Jelena.“. Iako zapravo i ne znaju o čemu se radi pucaju od ponosa. Prijatelji su većinom i moje kolege pa se dobro razumijemo i podržavamo.

KOJA VAM JE VOLONTERSKA AKTIVNOST NAJDRAŽA I IMATE LI NEKU ZANIMLJIVU ANEGDOTU ILI DOGAĐAJ? Zapravo se sve svodi na druženje; kada ode publika s nekog događaja ostane neka manja grupa ljudi koja se jako dobro poznaje, koji međusobno stalno uče jedni od drugih. To mi je zapravo najbolje od svega, kada se ugase svjetla pozornice ostaje ta uhodana ekipa koja se jako dobro razumije i mi smo prije svega prijatelji, a tek onda kolege. Evo, kao primjer mogu navesti ovaj naš projekt Gljevstock koji se događa stihijski, nikada ne znaš hoće li biti kiša, hoće li netko napraviti nekakav eksces, hoće li se netko krivo parkirati pa će to nekoga naljutiti, a zapravo na kraju uvijek sve prođe dobro. Više paničare sami organizatori, ali na kraju ipak  svi budu zadovoljni.

MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIM LJUDIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO KOJE ĆE IM BITI OD KORISTI U KASNIJEM ŽIVOTU I PRI ZAPOŠLJAVANJU? Naravno da može, jer kada radiš nešto besplatno, odnosno volontirajući, to je potpuno  drugi osjećaj. Ima ljudi koji sigurno vole svoj posao, ali volontirat ćeš tamo gdje te srce privlači i tako stječeš razna iskustva koja ti samo mogu koristiti za daljnje napredovanje.

JE LI VOLONTIRANJE ZA VAS POZITIVNO ISKUSTVO I BISTE LI GA PREPORUČILI DRUGIMA? Volontiranje je uvijek pozitivno iskustvo jer prvenstveno upoznaš nove ljude; ništa od ovoga što mi radimo ne bi imalo smisla da nema ljudi koji na neki način imaju korist od toga – ako ništa drugo barem užitak. Kroz volontiranje se zapravo stječu i nova iskustva, upoznaju novi ljudi, a na kraju krajeva to nam samo može pomoći u daljnjem radu.

23.6.2016.

Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić