Dr. Vesna Jurković-Krolo volonterka s brojnim priznanjima

23.01.2014. - Naši volonteri

Predstavljamo vam volonterku koja ima dugi niz godina staža u volontiranju, za svoj rad je dobila brojna priznanja kao i nagradu Grada Sinja. Aktivna je u mnogim udrugama i za sve ima vremena. UKRATKO SE PREDSTAVITE: Zovem se Vesna Krolo Jurković, živim i radim u Sinju, rođena sam u Zagrebu. Po zanimanju sam doktor medicine, specijalist psihijatar. OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRATE: Ja volontiram u Klubu lječenih alkoholičara još od vremena kada sam bila liječnik opće prakse. Naime moj pokojni otac je osnivač Kluba liječenih alkoholičara, a pošto je pobolijevao godinu dana prije svoje smrti ja sam počela pomagati u klubu. Kada je moj otac 1979. godine umro ja sam preuzela rad u klubu, kao njihov član terapijske zajednice. Sastanci kluba se održavaju jednom tjedno, odnosno taj terapijski sastanak se održava ponedjeljkom, a članovi kluba se sastaju i mimo toga u svojim prostorijama. Foto izvor: https://www.ferata.hr/arhiva/teme/8016-skuptina-kluba-la-sinj ZAŠTO VOLONTIRATE I KAKO TO UTJEČE NA VAŠ ŽIVOT I SVJETONAZOR: Pa vidite ovako, kada sam je došla raditi u klub, on je djelovao u Brnaškoj ulici i iz općinskog proračuna su se dobijali određeni iznosi koji su bili pristojni. U to vrijeme je klub djelovao i u svim firmama na području Cetinske krajine zbog velikog broja članova, tako da se može posvetiti pažnja svim članovima tjekom sastanaka. Njihove klubove su vodili doktori medicine rada, a ja sam bila njihov supervizor i na neki način koordinirala svim tim, a ja sam zvanično vodila gradski klub. Pošto je tada bilo dosta sredstava, mi smo odlazili na kongrese lječenih alkoholičara kako u zemlji tako i u inozemstvu, svugdi smo bili, a tadašnji direktori firma su nam pomagali bilo financijski tako da plate troškove putovanja, ili da nam ustupe svoj autobus s vozačem. I kako su svi oni na taj način bili od velike pomoći klubu onda bi stvarno bilo smišno da oni svi to daju besplatno, a ja da naplaćujem svoj rad. A ja sam i inače takav čovjek, meni inače novac ne predstavlja nešto veliko, jer mislim da su ti ljudi daleko potrebitiji od mene. Jer kada vi spasite jednog alkoholičara, a alkohilizam je socijalno medicinski fenomen, vi niste spasili samo tog čovjeka koji pije, vi ste spasili cijelu obitelj. Jedan naš političar s područja Sinja, meni osobno jako simpatičan, premda ga mnogi ne simpatišu jer govori istinu, je na jednoj našoj skupštini pred svima rekao: “Doktorice Krolo, ja vam se želim zahvaliti, jer kada ste spasili mog oca od alkoholizma vi ste spasili cijelu našu obitelj.” To je meni veliko, jer tu su predstavnici crkve, gradske vlasti, moje kolege, mediji i to je veće priznanje nego sve materijalne nagrade. I mislim da većeg dara od toga nema. Kada je došla ova naša država koja za razliku od bivše ne njeguje jedan socijalni moment, bez obzira na uštrb čijeg je to džepa išlo, sada je došao kapitalizam i mi nismo mogli očekivati da su oni socijalno osjetljivi, prostor u kojem smo bili je vraćen obitelji Tripalo čiji je i bio prije nacionalizacije, pa smo ostali bez prostorija. Gdje ćemo sada? Onda smo dobrotom i poznanstvima dobili prostor. Nakon toga pojavio se problem ovisnosti o drogama pa smo dobili neka sredstva i osnovali udrugu Novi put koja se bavi prevencijom ovisnosti i ja sam inzistirala da se tu uključi i alkoholizam pa smo skupa s tom udrugom koristili zajedničke prostore. U međuvremenu je udruga Novi put napredovala i mi se nismo mogli dogovoriti da prostorije koristimo i mimo terapijskog djela, jer su oni imali zaposlenog jednog djelatnika. Tako da sam opet tražila prostor za klub i ovaj put smo ga dobili u prostorina sinjskog SDP-a, koji su nam ga ustupili besplatno, osim naravno troškova koje sami napravimo. Prošle godine smo ušli u proračun grada tako da imamao za svoje potrebe. Još moram napomenuti da u Klubu lječenih alkoholičara violontira i socijalna radnica Tanja Radan. Sva sredstva koja imamo koristimo za pomoć našim članovima i njihovim obiteljima, kao i za edukacije, jer medicina napreduje svaki dan i uvjek imate nešto novo za naučit i tako pomoć tim ljudima. Foto izvor: https://www.slobodnadalmacija.hr/ARHIVASTARIHSTRANICA/Sport/SP2010/SP2010/ tabid/234/articleType/ArticleView/articleId/184131/Default.aspx KOJA VAM JE VOLONTERSKA AKTIVNOST NAJDRAŽA I MOŽETE LI S NAMA PODJELITI NEKO ZANIMLJIVO VOLONTERSKO ISKUSTVO ILI ANEGDOTU: Naravno da šaljivih situacija uvijek ima. Imali smo jednog člana koji nije mogao ispred svih ostalih govorit, pa sam mu ja rekla dobro ajde ti to svoje stanje napiši. Sada je on napisao taj svoj život, zašto je počeo piti i tako, ali najvažnije je bilo da kaže zašto je se on odlučio lječiti. On je napisao otprilike ovako: ” Jedno jutro ja se dižem, iziđem vanka i podignem glavu čujem nešto šuška na krovu. Pogledam šta se na krovu dešava. Kad ono miši ziđu fumar, ima jedan u šeširu, to im je sigurno ćaća koji sve nadgleda”. Onda je pozvao mater i brata koji naravno nisu ništa vidili nego su zaljučili da treba ići u Vesne Kroline, on je ostao i uspješno se lječio. Jedan drugi naš član koji je isto tako puno pio, a živio je s roditeljima, bratom i njegovom obitelji i nećacima, i jednu večer je isto tako sjedio za stolom i mali desetogodišnji nećak ga upita:”Pa dobro, striče, zašto se ti tako uništavaš?”. Kaže da je se u trenu otrijeznio i pomislio: ”Pa kako me ti odrasli vide kad djete razumi šta ja radim?” Evo deset godina je da taj naš član ne pije. KAKO VAŠE VOLONTIRANJE DOŽIVLJAVAJU VAŠA OBITELJ, KOLEGE I OKOLINA: Moji svi koji su dio moga života, prijatelji, rodbina, moj muž, ja neznam kakvim bi ih mogla proglasiti kada bi oni smatrali da to nije uredu. Oni su mi podrška, ali ni ja nisam nikada došla kući opterećena poslom. Sve ono što radim i što se dešava bilo u ordinaciji bilo u Klubu, kada iziđem ja to ostavim iza sebe. Posao je posao, a moj je specifičan, ne sada samo vezano uz alkoholizam. Susrećem se s raznim slučajevima, ima tu i neugodnosti i onda je to najbolje ostaviti iza sebe. IZ VAŠEG ISKUSTVA MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO KOJE IM KASNIJE MOŽE BITI OD POMOĆI U OSOBNOM ŽIVOTU I PRI ZAPOŠLJAVANJU: Naravno. Imate vi kolega mladih koji učestvuju u radu raznih organizacija, recimo dr. Ćikara, koja je članica udruge Cjeloviti život koja organizira razne tribine po pitanju prevencije. Ja sam često njihov predavač, evo nedavno je bilo predavanje “Agresija u adolescenciji”, a prošle godine smo imali jedno predavanje o alkoholizmu, koje je bilo odlično posjećeno i dugo je trajalo, znači da je veliki interes za tu temu. Često ona mene zove na suradnju i ja se odazovem onako. Zašto neću? Međutim ja sada već imam jako puno obaveza. Radim u Klubu lječenih alkoholičara, radim na prvostupanjskoj komisiji kao njihov vještak, radim i u zavodu za mentalnu retardaciju Fra Ante Sekelez u Vrlici, kroz jutro sam u ambulanti, tako da sam zauzeta po cijele dane. A što se tiče mladih, ja bi volila da se angažiraju, jer bi na taj način stvorili određeno iskustvo i ljubav prema ovoj profesiji. Jer ljudi psihijatriju u žargonu doživljavaju kao ludi svit. A to su ljudi koji su jako iskreni, traže pomoć. Mene je više strah ovih normalnih kojima iz principa ne želim napraviti nekakve usluge.   JE LI VOLONTIRANJE ZA VAS POZITIVNO ISKUSTVO, BISTE LI GA PREPORUČILI DRUGIM LJUDIMA I ŠTO BI STE IM PRI TOME REKLI: Bi, naravno da bi. Već sam vam rekla na taj način ljudi i institucije saznaju za vas. Evo recimo ja sam prošle godine dobila Županijsku nagradu za volontera godine, dobila sam i nagradu grada Sinja zahvaljujući svome volontiranju. Tražili su i branitelji da me se nagradi, jer sam dragovoljac od prvog dana Domovinskog rata kao član sanitetskog tima. Dakle volontiranje je jako pozitivno iskustvo koje bi preporučila svima. Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić Fotografije ostale – izvor: https://www.hskla.hr/ag/2011_god/189_2011_03/189_2011_03_s09.htm