Dr. Tanja Kodžoman Križanac volontiranje preporuča svima

08.05.2014. - Naši volonteri

Volonterka koja je u zadnje vrijeme oduševila naše sugrađane organizacijom društvenih večeri i na taj način pokazala da na našu svakodnevnicu i život možemo i sami utjecati i kreirati ga kako želimo. U razgovoru smo saznali od kuda crpi ideje i kako dalje. UKRATKO SE PREDSTAVITE: Zovem se Tanja Kodžoman Križanac, doktor stomatologije. Sa svojom obitelji živim u Sinj gdje i radim. Volim pomagati i kroz susrete s ljudima saznajem za mnoge potrebe na koje bi trebalo reagirati i riješiti ih.    
        OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRATE: Najprije da kažem zašto sam postala volonter. Volonter sam postala zato što smatram da život u ovome gradu ovisi o nama samima. Mi kao građani Sinja imamo dovoljno volje, snage i načina da osmislimo ovu našu svakodnevnicu. Volonterstvo možemo shvatiti dvojako – to je korelacija u odnosu prema drugome i u odnosu prema sebi. Zašto kažem dvojako, zato što ima potreba u našem društvu, koje možda institucije niti mogu, niti hoće, niti stignu prepoznati, a naši volonteri to kroz razgovore i kontakte s ljudima saznaju. Evo konkretno ja kroz svoj posao stomatologa u ordinaciji susrećem puno ljudi i kroz razgovor s njima saznajem za mnoge ljudske potrebe na koje ne mogu da ne reagiram. Ja sam inače jedno društveno biće, volim ljude, otkrivati interese drugih ljudi, i to su prava iznenađenja koliko ljudi nose u sebi bogastva i znanja koja nisu iskorištena i to je velika šteta. Ja mislim da volonterski rad pruža slobodu i jednu kreativnost pojedinaca. To je ona druga smjernica prema samoj sebi, da vidim što mogu, da li je ta moja ideja prihvaćena, interesira li ona uopće ikoga i kakav odjek ima u javnosti, je li to možda besmislica ili ima neki smisao. Pa eto sve ovo što sam do sada radila, odnosno ne samo ja nego što je udruga radila jer to je timski rad, a neke su ideje bile baš izričito moje kao što je Dječiji tjedan. Međutim što bih ja sama mogla napraviti bez ovako krasne ekipe koji su to sve krasno osmislili? Ja sam u principu počela volentirati već u Fondu Gospe Sinjske od samog njegovog osnutka gdje su me ljudi u Sinju prepoznali kao osobu koja ima volju se uključiti u dobrotvorni rad i isto tako možda radi ovih mojih brojnih kontakata i mogućnosti da animiram druge ljude da se uključe u rad Fonda Gospe Sinjske, i da pomognemo studente slabog matreijalnog stanja. Ja mislim da je to bio jedan fantastičan projekt, nažalost broj stipendista nije više onoliki koliki je bio, ali svakako Fond živi. Da u ova teška vremena Fond podjeli tri stipendije opet smo naprijed. Tako je taj moj volonterski rad tako započeo i onda smo došli na ideju da se osnuje jedna civilna udruga koja je i osnovana prije četiri godine 4. svibnja i okuplja ljude najrazličitijh profesija, ali sličnih interesa i pogleda. Kada smo sjeli i pogledali jedni druge ustanovili smo da se mi svi znamo, ali nismo nikada ništa zajedno radili i to su najrazličitije profesije i još je sretna okolnost da smo svi zaposleni. Udruga Cjelovit život bavi se raznim područjima djelovanja – tako smo statutom predvidjeli – imamo sedam sekcija: društvena, humanitarna, zdravstvena, eko sekcija, rekreativna i tako. Nastojimo stići na svim poljima učiniti po nešto, negdje malo više, negdje malo manje to ovisi zapravo i o datumima koji se obilježavaju. Evo sada smo imali 100 godina Matoša, a neki projekti kao što je Dječiji tjedan se razvijaju iz godine u godinu i prerasta ove naše okvire i već je on na županijskoj razini, a mi ga mislimo još malo pojačati na djecu iz okolnih općina. ZAŠTO VOLONTIRATE I KAKO TO UTJEČE NA VAŠ ŽIVOT I SVJETONADZOR: Volontiram zato jer smatram da našu životnu svakodnevnicu ne može obogatiti nitko osim nas samih, živimo u maloj sredini gdje se svi više manje poznajemo i možemo kreirati razne događaje. Tako je ideja za Sinjsku glazbenu pripovid nastala na štekatu prošlo ljeto, i drago mi je da se ta ideja realizirala jer je to bila uistinu posebna večer. Volontiranje oplemenuje moj život, to je samo po sebi jedna riječ koja oplemljenjuje i mislim da to može čovjeka samo olemeniti. Pa konačno sve što je vrijedno i dobro ne može se kupiti, ljubav ne možete kupiti. Volontiranje na moj svjetonadzor utječe na način da me otvara prema drugim ljudima, u to šarenilo ljudi i raznolikost koje je samo po sebi bogatstvo, a ne barijera pozitivno utječe na sve segmente moga života. KAKO VAŠE VOLONTIRANJE DOŽIVLJAVAJU OBITELJ, KOLEGE, OKOLINA: Najprije što se tiče kolega – oni to razumiju, mislim da bi se čak neki povremeno i uključili u aktivnosti. Ja sam se osobno angažirala u organizaciju obilježavanja sv. Apolonije zaštitinice stomatologa, uputila sam pozive svojim kolegama, i organizirali smo jedno ljepo druženje, gdje smo se u principu i upoznavali jer mnogi se nisu ni znali, niti smo znali u principu koliko nas ima. Dogovor je bio da se to nastavi kao neka tradicija, ali sada bi mi htjeli i na izlete, htjeli bi i društveni ples, apetiti su se povećali, jedno rađa drugo. Da se razumijemo sve to iziskuje i odricanje i vrijeme i trud, ali u konačnici svi smo mi društvena bića i ako se orjentiramo samo na zaradu i okrenuti smo sami sebi gdje će nas to odvesti. Kafka je rekao nešto kao kada misliš da si u dobrom društvu kada si sam sa sobom onda si u najlošijem društvu. KOJA VAM JE VOLONTERSKA AKTIVNOST NAJDRAŽA, I MOŽETE LI S NAMA PODJELITI NEKO ZANIMLJIVO VOLONTERSKO ISKUSTVO ILI ANEGDOTU: Pa kao meni najdražu aktivnost ja bih istaknula onu u Fondu Gospe Sinjske, jer dati priliku jednome mladome čovjeku da se realizira, odnosno školuje to je po meni nešto neprocjenjivo. Sve ove ostale aktivnosti, pa sama ne znam koju bih izdvojila. Dječiji tjedan je sam po sebi nekako prekretnica u našem radu. Sada zamislite u sivilu zime pojavi se osam dana punog programa iz dana u dan. Kada vidite dječija lica puna iščekivanja što će sada biti, stvarno je to doživljaj. I ljudi koji realiziraju taj program, sve se to odvija u nekakvom žaru, veselju i iščekivanju jer to je i vrijeme adventa. Glazbena pripovid je bila draga na svoj način, a moram istaknuti i naš literalni natječaj koji radimo uz potporu grada Sinja i ovim putem se zahvaljujem na razumijevanju i suradnji i našem gradonačelniku Ivici Glavanu, jer svi smo mi volonteri i svaka je pomoć dobrodošla. Ti naši literalni natječaji su višestruko dobri i korisni jer živimo u jednom vremenu klikanja i lajkanja i koječega i u stvari jedne stvarne nepismenosti na neki način. Kada pogledate tu komunikaciju na društvenim mrežama sve se to svelo na par slova. Onda smo mi odlučili vezanao uz nekakve datume dati mladima priliku da nešto napišu nešto na određenu temu. Da bi ih dodatno motivirali da nešto napišu naše su nagrade novčane što nam je manje bitno, bitno nam je samo da oni pišu. A ti mladi ljudi tako iskreno pišu da je to divota, žrvanj života će i tako napraviti svoje kada odrastu. Ja mislim da treba ostati u kontaktu s tim mladim ljudima kako bilo da bilo. Treba uvjek nešto izmisliti da bi im bili u blizini. IZ VAŠEG ISKUSTVA MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO KOJE IM KASNIJE MOŽE BITI OD POMOĆI U OSOBNOM ŽIVOTU I PRI ZAPOŠLJAVANJU: Naravno da može. U našem društvu pojam volonter još nije zaživio.  Udruga Srma se itekako trudi oko promocije volonterstva, samo koliko je izgrađena naša svijest o tome ja to ne znam jer je puno važnije izići u kafić, piti kavu i baviti se trivijalnim stvarima. E to volonterstvo se ne odvija u kafićima, ono je u upoznavanju drugoga i njihovih potreba i u otkrivanju svojih mogućnosti. Ako je neko pametno mlado biće vidjet će što stariji i odrasliji rade pa će naučiti, ne mora baš svako iskustvo sam proći. Volonterstvo nije samo korisno za mlade ono je spasonosno i za starije. Imate države u svijetu gdje umirovljenici odmah nakon umirovljenja traže gdje mogu volontirati. Pa zar ne bi bilo fantastično da umirovljenik sa svojim znanjima i kontaktima pomogne gdje može? JE LI VOLONTIRANJE ZA VAS POZITIVNO ISKUSTVO, BISTE LI GA PREPORUČILI DRUGIM LJUDIMA I ŠTA BISTE IM PRI TOME REKLI: Naravno da je pozitivno, svima bi ga priporučila i rekla bih im da se uključe u volonterstvo. Čekati da se nešto pokrene nema smisla jer to nikada neće biti kako želimo. Volonterstvo pruža priliku za druženje, korisnu organizaciju vremena, priliku da se nauči nešto novo i da se iskoriste znanja i vještine. Moja obitelj mi je rekla da sam ja njima svima bolja od kada volontiram. Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić