15.05.2015. - Naši volonteri
Sljedećeg volontera smo upoznali kada je počeo dolaziti po besplatnu pravnu pomoć iako takvih problema sam nema. Kako je rekao voli pomagati drugima i to ga ispunjava pa čak mirnije i spava kada nekome pomogne. KRATKO SE PREDSTAVITE: Ja sam Ante Kulić, iz Gale sam, umirovljenik , neoženjen. Živim s majkom, imam brata i dvije sestre koji ne žive s nama. Živim neki normalan život. OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRATE: Pa recimo da u Udruzi UTIS iz Sinja volontiram već sedam, osam godina, a neslužbeno u svome selu pomažem onima kojima je to potrebno već trideset pet godina. Najčešće tim starijim ljudima u selu treba pomoć oko medicinske strane, ljekova , uputnica. Treba im i pomoć oko nabavke hrane i drugih životnih potrepština. Član sam Utisa i HVIDR-e, a evo i pridruženi sam volonter i Srme. ZAŠTO VOLONTIRATE I KAKO TO UTJEČE NA VAŠ ŽIVOT I SVJETONADZOR: To mi je jedan vid zadovoljstva pomagati drugima koji se slabo snalaze i koji su jednostavno potrebni od te pomoći. Kada nekome nešto napravim osjećam se bolje i zadovoljnije, čak bolje i spavam. Volontiram i ovdje kod vas ima jednu godinu. Tu volontiram najviše na pravnim poslovima, po pitanju blokada računa ljudi i ovrha, vezano za pomoć ostvarenja nekih prava koja ljudi imaju, a nisu ih ni svjesni. Najbolje se osjećam kada ljudima uspijem pomoći u rješavanju tih problema, još ako se pokaže da je za njihovo ovrhu nastupila zastara nitko sretniji od mene, osim možda tih ljudi. KOJA VAM JE VOLONTERSKA AKTIVNOST NAJDRAŽA I MOŽETE LI S NAMA PODIJELITI NEKO VOLONTERSKO ISKUSTVO ILI ANEGDOTU: U ovoliko godina volontiranja nakupilo se raznih situacija pa i smješnih. Moje djelovanje najviše ide u smjeru pomoći oko zdravstvenih problema, a od kada u Srmi ima Besplatna pravna pomoć i tu dosta pomažem. Kada pomognem čovjeku i uputim ga kod pravog lječnika, naročito ako imaju problema sa šećerom, a i sam sam šećeraš pa sam upućen u sve probleme. To je gadna bolest, ako se ne liječi i tretira kako treba može biti i pogubna za ljude, tzv. tihi ubojica. Ima raznih smješnih situacija npr. kada ljudi kažu da će ih ubiti visoki šećer- visoki šećer ne ubija, samo niski. Ljudi se boje pojesti nešto slatko kada imaju problema, a baš to trebaju napraviti. Što se tiče tih problema mnogi ljudi nemaju za ljekove do penzije ili socijalne pomoći, onda i tu uskočim, ako i ja nemam onda mi u ljekarni izađu u susret pa mi daju to što im je potrebno. Kod takvih stvari ljudi često ne znaju kakva sve prava imaju, ali uz pravi imaju i obaveze što im se manje sviđa, ona mi je uvijek gužva u kući. Zato moja mati viče na mene: „ Trošiš svoj mobitel, fiksni telefon, struju, vodu što ne otvoriš i ured, kolika ti je dnevnica?“ Ja na to njoj kažem: „ Pa ti si velika vjernica bit će ti plaća kod Boga.“ Istina, kaže ona meni ali se treba od nečega živjeti i na Zemlji, tako sa mojom majkom ima smješnih situacija. Ali takav je život, nikada ne znaš gdje ti može zapeti u životu, i moramo polaziti od sebe, kako je nama drago da nam netko pomogne tako i mi trebamo pomagati. KAKO VAŠE VOLONTIRANJE DOŽIVLJAVAJU VAŠA OBITELJ, KOLEGE I OKOLINA: Pa normalni ljudi to gledaju pozitivno, a ima i onih što kažu da ja neću ništa nikome besplatno napraviti. Ja to u većini slučajeva ignoriram i ne želim se nikome pravdati. Neki su me bili kritizirali kada su i sami bili u potrebi ipak su mi se obratili za pomoć. Nakon što sam im pomogao- besplatno naravno onda su se počeli ispričavati, kao bili smo u zabludi, drugi su im „ napunili glavu“ pogrešnim informacijama i tako. Vrijeme najbolje pokaže sve što se radi, i ako si radio dobro i ako nisi. Kako bi naš stari svijet rekao: „ Doće dilo na vidilo“. Kratkoročno se ne vidi, ali se dugoročno sve vidi. IZ VAŠEGA ISKUSTVA MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO KOJE IM KASNIJE MOŽE BITI OD POMOĆI U OSOBNOM ŽIVOTU I PRI ZAPOŠLJAVANJU: Može puno, ima dosta stvari koje se u školi ne uče, i te stvari i ne mogu naučiti dok se ne angažiraju u praksi. Bez obzira na sve mladi ljudi danas žive dosta površno i brzo, nemaju naviku čitanja ( ne znam je li greška u školstvu). Najviše se u životu neformalno nauči kroz čitanje, od izražavanja do opće kulture. Kada danas mladog čovjeka pitaš što je pročitao od nekog pisca mnogi od njih za neke uopće nisu ni čuli, a ne da znaju kada je živio, kojem djelu književnosti, pripada i šta je napisao. Žive u Hrvatskoj a ne znaju tko je otac hrvatske književnosti. JE LI VOLONTIRANJE ZA VAS POZITIVNO ISKUSTVO, BISTE LI GA PREPORUČILI DRUGIMA I ŠTA BISTE IM PRI TOME REKLI: Naravno da je pozitivno iskustvo, i mislim da je većini svijeta zadovoljstvo pomoć. A onda tu su i radne navike, a šta će čovjek samo ako leži i ništa ne radi i još uz to ima samo naviku gledanja televizije, interneta, od toga nema ništa, nije mu ni dan ispunjen, prolaz mu i život. I kod psihičkih oboljena terapija je radna, rad nas spašava, motivira i pokreće. Uz rad se osjećamo da smo živi a volontiranje i pomaganje drugima je takva vrsta rada koja nas oplemeni i ispuni za deset života. Razgovor vodila: Dijana Filipović- Grčić