Ante Bošnjak, volonter koji piše, režira, glumi, organizira

17.06.2019. - Naši volonteri - Novosti

Volonter kojeg ovoga puta predstavljamo ima bogato životno iskustvo i želju za volontiranjem…

UKRATKO NAM SE PREDSTAVITE – ŠTO RADITE, OBITELJ, ONO ŠTO ŽELITE ISTAKNUTI I PO ČEMU STE POZNATI… Ja sam Ante Bošnjak iz Hrvaca, umirovljenik. Imam suprugu, jednu krasnu osobu koja me podržava u svemu šta radim, ne bih ni bio tu gdje jesam da nije nje. Imam prekrasnog sina koji je u Zagrebu, završio je matematiku, radi, na jesen se ženi i na tragu je toga da se vrati ovamo u ovaj naš prelijepi kraj. Ja sam završio pomorsku školu, plovio sam godinu dana i položio sam ispit za trećeg časnika. To mi se nije baš previše sviđalo jer sam osjetio da previše izbivam iz rodnog kraja, postajem neprepoznatljiv za budućnost, počeo sam razmišljati o obitelji pa sam se odmakao od pomorstva. Zaposlio sam se u Dalmacijacementu gdje sam radio do 2000-te godine, iza toga sam otišao u Hrvatsku vojsku kao kotlovničar i sada sam u mirovini. Nikada nisam žalio što sam se odmaknuo od pomorstva zbog novca, jedino mi je možda malo žao što nisam proputovao svijet, ali to je stvarno kruh sa sedam kora. Eto, to bi ukratko bilo to.

OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRATE? Početak svog volontiranja doživljavam s osnivanjem KUD-a Hrvace gdje sam bio i prvi predsjednik, a to je bilo 2005. godine. Iako sam volontirao i na nekim manje značajnim aktivnostima, ovo smatram svojim početkom. I od tada do današnjeg dana u sklopu tog društva djelujem volonterski, sada u funkciji tajnika društva.

ZAŠTO VOLONTIRATE I KAKO TO UTJEČE NA VAŠ ŽIVOT I SVJETONAZOR?Pa, rad za opće dobro je stvarno jedno dobro koje ljudi čak ni ne prepoznaju. Rad za opće dobro ispunjava svakog čovjeka. Ja to doživljavam kao jedan civilizacijski iskorak. Teme kojima se bavimo i što radimo daju ti prostora da budeš drugačiji čovjek, da se odmakneš od svakodnevne kolotečine, da uđeš u jedan drugi svijet – paralelni svijet u kojem zanemariš sve one negativnosti koje se nakupe oko čovjeka. To bi trebao biti magnet za dobre ljude, da spoznaju vrijednosti tog načina življenja. Osobno, mislim da je to prekrasan dio života kojeg sam dao i proživio za društvo i opće dobro.

ŠTO NA VAŠE VOLONTIRANJE KAŽU VAŠA OBITELJ, PRIJATELJI, KOLEGE I OKOLINA? Tu je najbitnija obitelj – bez potpore obitelji ovo se sigurno ne bi moglo niti događati jer bi došlo do velikih nesuglasica i onda bi patila cijela obitelj. Međutim, ja imam tako krasnu osobu, svoju suprugu, koja je to dopustila i koja me podržava u ovom radu i koja mi je moralna podrška u svakom pogledu – tako da tu ne vidim ama baš nikakvih problema. Čak, mislim da mi možda mnogi i malo zavide da mogu živjeti takav način života, a da nemam nikakvih trzavica u životu. I drugi ljudi oko mene – moji prijatelji, sin i okolina su mi dali podršku za takav način rada, odnosno volontiranja. Ali, ljudi su takvi da naravno ima i negativnih komentara jer svima nikako ne možeš udovoljiti.

KOJA VAM JE VOLONTERSKA AKTIVNOST NAJDRAŽA I IMATE LI NEKU ANEGDOTU ILI SMIJEŠNI DOGAĐAJ DA GA PODJELITE S NAMA? U svom radu sada sam više dao naglasak dramskoj skupini unutar našega društva, kojoj sam i voditelj. Imam jednu prekrasnu ekipu od desetak glumaca, to su pretežno fakultetski obrazovani ljudi, mladi ljudi koji su dali sebe i svoju ljubav unutar ovoga društva. S njima možete doživjeti toliko krasnih trenutaka, smijeha na tim našim probama je toliko da je to neprocjenjivo. Ja, u ovim godinama, kada se nađem među njima  mislim da me Bog baš pomazio. Tu se događa toliko komičnih i veselih stvari, a zajedništva i prijateljstva da i ne spominjem – praktički postajemo jedna obitelj i podrška jedni drugima u svakom pogledu. Mislim da je to jedno veliko i neiscrpno bogatstvo koje ja osobno doživljavam.

IZ VAŠEG ISKUSTVA, MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIM LJUDIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO KOJE IM KASNIJE MOŽE POMOĆI I PRI ZAPOŠLJAVANJU? Može se sve, kad čovjek hoće i kad ima nekakav cilj onda se sve može. Tako i ja mogu doprijeti do srca tih mladih ljudi koji možda i ne vide vrijednosti volontiranja. Ali, kada krenu i upute se onda vide kakav je to način življenja, povuče i njih i uvide da je to za dobrobit kako šire zajednice tako i njih samih. Onda postaju sve čvršći u tom segmentu pa sutra i pri samom zapošljavanju. Kod volontera je komunikativnost izražajnija, oni su širih pogleda na život i svijet – tako da mislim da im to zbilja može pomoći u budućnosti i u životu.

JE LI VOLONTIRANJE ZA VAS POZITIVNA STVAR I BISTE LI GA PREPORUČILI DRUGIMA? U svakom slučaju, oko toga uopće nema diskusije. Poželjno je da nas je sve veći broj u tome, a ako nas i nema baš puno barem da imamo podršku i da ljudi uvide da je to vrijedno.

ŠTO BISTE IM PRI TOME REKLI? Pozivam ih zbog njih samih, ne zbog društva ili bilo koga drugog. Dobro oni dođu i društvu, ali kad osjete taj volonterski život vidjet će da će ih to oplemeniti i obogatiti jer ljepše je davati nego primati. To ljudi još nisu uvidjeli i uvijek čekaju da im neko nešto da, ali kad oni nešto daju, a svi imamo nešto za dati, onda se tek osjete bogatim.  

17.6.2019.

Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić