Anita Križanac i Maja Bilobrk
01.12.2011. - Naši volonteri
Dosta je, neću nasilje!, 2011. (Anita u sredini, Maja desno)
Mlade volonterke koje su tek pristupile Udruzi Srma i odmah pobrale simpatije svih članova sljedeće su nam za predstavljanje. Anita Križanac i Maja Bilobrk svojom voljom za rad su inspirirale i sve nas ostale.
ZA POČETAK UKRATKO NAM SE PREDSTAVITE:
Anita: Zovem se Anita Križanac, iz Sinja sam, imam 27 godina. Trenutno studiram forenziku na splitskom sveučilištu, a u svojoj radnoj knjižici imam raznovrsni spektar zanimanja. Završila sam srednju medicinsku školu, nakon čega sam u Zagrebu upisala socijalnu pedagogiju. To što posjedujem široki spektar zvanja smatram donekle svojom prednošću jer se mogu baviti s više stvari, što je u današnje vrijeme dobro.
Maja: Ja sam Maja Bilobrk i imam isto 27 godina, rođena sam i živim u Sinju, završila sam za fizioterapeuta i trenutno sam bez posla tako da imam puno slobodnog vremena, pa sam odlučila svoje slobodno vrijeme što korisnije provoditi.
RECITE NAM NEŠTO SVOJIM POČECIMA VOLONTIRANJA, GDJE STE VOLONTIRALE I NA KOJI NAČIN:
Anita: Ja sam već u Zagrebu u sklopu svog studiranja volontirala u domu u Nazorovoj, to je bilo jedno jako dobro iskustvo. U tom sustavu volontiranja na fakultetu je sve definirano, zna se tko što radi, imali smo svoga supervizora, uvijek smo analizirali kako poboljšati rad s tom djecom bez roditeljske skrbi, koji spadaju u posebno ranjivu skupinu. Ja sam u početku imala nadzor nad jednim dečkom od 15 godina koji je zbog svog ponašanja dobio izrečene mjere nadzora i moj zadatak je bio da mu pomognem u učenju, radu i u početku je to bilo malo zategnuto, bio je često bolestan pa sam ga često posjećivala u bolnici, ali što sam ja više dolazila odnos je bio sve opušteniji i na kraju smo postali pravi prijatelji koji su išli i na kavu, družili se, a i danas ga ponekad kontaktiram.
Maja: Ja moram priznati da za volontiranje nisam ni čula dok mi Anita nije rekla “Hoćemo li volontirati u Srme?”. Pošto sam bez posla i imam puno slobodnog vremena ja sam pristala.
Anita na “Dosta je, neću nasilje!” 2011.
KAKO STE DOŠLE DO UDRUGE SRMA:
Anita: Pa u principu ja nisam ni znala da u Sinju imaš gdje volontirati, već srednju školu sam išla u Split, poslije Zagreb, tako da dugo nisam boravila u Sinju. Slučajno sam tražila neke podatke na internetu i pronašla Srminu obavijest o radionici koju ste organizirali o volonterstvu. To mi se svidjelo, zvala sam Maju i mi došle.
Maja: Samo potvrđivam ono što je Anita rekla, s tim da sam ja uopće za pojam volontiranja čula od nje, i to mi se svidjelo, svidjela mi se ideja da pametno trošimo svoje slobodno vrijeme.
IAKO STE TEK KRATKO U SRMI, USPOREDITE TO S VOLONTIRANJEM U VELIKOM GRADU KAO ŠTO JE ZAGREB:
Anita: Kod njih je prednost to što imaju više programa, ustanova i organizacija gdje se uopće može volontirati, ali ovdje sam prekratko, moram još vidjeti što sve nudite za konačan sud.
Maja: Ja u Zagrebu uopće nisam volontirala, tako da ne mogu ni usporediti, ali ovdje mi je super.
BILE STE NA AKCIJI “SOCIJALNA SAMOPOSLUGA”. OPIŠITE NAM MALO KAKO STE TO DOŽIVJELE:
Anita: Ma bilo nam je super, posebno bi se veselile kada bi tim štićenicima pronašle ono što im odgovara.
Maja: Ma sjećam se jednog dječaka koji je došao s majkom na Socijalnu samoposlugu i ja sam se silno trudila da mu pronađem odgovarajuću odjeću, on je sve strpljivo isprobavao i tako se radovao kada bi mu nešto odgovaralo da je i meni srce naraslo kada bi se on sretno osmjehnuo, i mislim da je to puno ljepši način za provesti dva sata od recimo spavanja ili ispijanja bezbroj kava.
ŠTO BI VI PORUČILI MLADIM SUGRAĐANIMA BUDUĆIM VOLONTERIMA:
Anita: Ma volontirajte, na taj način ispunite sebe, pomognete drugima, upoznajete nove ljude i stječete prijateljstva.
Maja: Ja bih isto tako rekla, s tim da sam se sjetila jedne korisnice socijalne samoposluge koja je nakon odabira odjeće pitala da li i ona može volontirati, ona bi isto rado pomogla drugima. Mene je to zbilja fasciniralo, pa se mislim kako se svi trebaju ugledati na nju.
Maja na “Socijalnoj samoposluzi” 2011.
Razgovor vodila: Dijana Filipović Grčić