19.09.2011. - Naši volonteri
UTIS-ov tečaj informatike za članove, 2011. Mlada Andrea Omrčen volonterka je udruge UTIS, koja bez predrasuda i zadrške pristupa članovima Udruge tjelesnih invalida Sinj, pomaže im da prebrode teškoće u svakodnevnom životu i radu. Mi smo razgovarali o motivima njenog angažmana i volontiranja. ANDREA, UKRATKO SE PREDSTAVI: Zovem se Andrea Omrčen, imam 23 godine, završila sam srednju grafičku školu. Živim u Sinju s obitelji – mamom, tatom i bratom. Trenutno sam bez posla pa volontiram. Moj dečko je Tadija Delija, član UTIS-a i trenutni zaposlenik Udruge, pa sam uz njega i ja angažirana. Kada sam došla prvi put svidilo mi se, atmosfera je opuštena, veselo je, ja sam im nešto napravila i tako svaki dan od tada. NA KOJIM AKCIJAMA SI DO SADA SUDJELOVALA, ODNOSNO VOLONTIRALA: Do sada sam samo prodavala na štandovima kada su bile određene akcije. ŠTO TEBI VOLONTIRANJE PRUŽA: Pošto sam već par godina bez posla, volontirajući ipak stječem neke radne vještine, upoznajem ljude, proširujem svoja znanja i na neki način se nadam da će i taj posao doći. S UTIS-om imamo u planu raditi jedan projekt u kojem bi radili radionice slikanja sa štićenicima Centra Juraj Bonači, gdje bih ja bila voditelj radionica. I to smatram jednim pomakom prema naprijed. Osim toga iznimno mi je zadovoljstvo pomagati ljudima. JESI LI VOLONTIRALA U NEKIM DRUGIM ORGANIZACIJAMA OSIM U UTIS-U: Ne, do sada nisam imala priliku volontirati na drugm mjestima, što ne znači ako mi se ukaže prilika da neću, rado bih se odazvala svim pozivima za volontiranje, ako mi vrijeme dopusti. ŠTO NA TVOJ ANGAŽMAN KAŽU U TVOJOJ OBITELJI, A ŠTO PRIJATELJI, JER MNOGI LJUDI KAŽU DA JE VOLONTIRANJE KADA RADIŠ “MUKTE”: Ja imam punu podršku i od mojih prijatelja, nekima je čak i žao što oni nemaju više vremena da se angažiraju, a i obitelj me isto tako podržava. Sada sam dobila priliku raditi s malom djecom i to mi je nekako najdraže područje djelovanja, poslije ćemo vidjeti. IMAŠ LI NEKAKVU ANEGDOTU KOJU BI POŽELJELA PODIJELITI S NAŠIM ČITATELJIMA: UTIS je udruga tjelesnih invalida, ali sve su to mahom ljudi koji su bogati duhom, tako da u tom prostoru vlada opuštena atmosfera i često se smijemo. Jednom prilikom nas je posjetio jedan čovjek i konstatirao da je kod nas super, na svim drugim mjestima vlada nervoza, napetost, a moja kolegica Slavica mu je rekla: „Pa kad su svi udreni u glavu.”. ŠTO UTIS TRENUTNO RADI: Trenutno se u UTIS-u odvijaju informatičke radionice, gdje nastojimo svoje članove informatički opismeniti, ja na tim radionicama isto volontiram. KAKO VIDIŠ UTIS ZA PET GODINA: Nadam se da ćemo dobiti veći i adekvatniji prostor, i da ćemo što više članova udruge animirati da se uključe u svakodnevni život. PORUKA MLADIM LJUDIMA: Odvažite se – volontirajte, upoznajte ljude s tjelesnim oštećenjima, oni su nagrađeni nekakvom duhovnom snagom i svima nam mogu biti pozitivan primjer. Razgovor vodila: Dijana Filipović Grčić