Alajčuš Ivica Filipović Grčić živi s alkom i za alku

27.07.2015. - Naši volonteri

KRATKO SE PREDSTAVITE: Zovem se Ivica Filipović-Grčić, zaposlenik sam HRM, oženjen, otac kćeri Ružice i sina Josipa. Evo će mi ovo biti druga Alka da obnašam dužnost Alaj-čauša što je za mene posebna čast. OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRATE: Pa još kao mali dječak sam išao na jahanje u KK Alkar na sinjskom hipodromu. Kako nije bilo uvjeta za razvijanje te moje ljubavi prema preponskom jahanju, mogao sam samo u VAD. Kada jednom zavolite konje to ostaje za cijeli život i ta ljubav vas tjera da se bavite tim sportom. Ali to je i jedno veliko odricanje. Ja sam 1997 ušao u četu kao pripravnik u pratnju, a 2000 sam postao alkar kopljanik. Nakon 14 godina sam postao Alaj-čauš. To ništa ne bih mogao ostvariti bez velike potpore moje obitelji koji mi pomažu u svemu. Sama Alka kao manifestacija ne trpi ni žalost ni škrtost, jer ako ti nemaš dobre susjede, prijatelje, rodbinu sam ti Alku ne možeš izvest.Na sam dan Alke treba  ugostiti  ljude, počastiti ih,  spremit i pripremiti. Sada ako ti u svome životu nemaš logistiku prijatelja i ljudi koji će ti pomoći kako ćeš ti ugostiti dvjestotinjak ljudi koji ti prođu kroz kuću te dane. Koliko često, pa kada krenu pripreme to ide svakodnevno, nema odmora. Sve je podređeno tome i obitelj i druženja i svi ostali poslovi. ZAŠTO VOLONTIRATE I KAKO TO UTJEČE NA VAŠ ŽIVOT I SVJETONADZOR: Pa kao što sam i rekao kada si u konjičkom sportu nemaš baš neku alternativu, da se razumijemo ja konje i Alku obožavam to je jedna poveznica koja ne prestaje, da ne bi bilo neke zablude kao da sam ja tamo zato što nije bilo alternative. Svaki dječak u našem gradu prođe fazu kada želi biti alkar i trčati alku. Nekima to uspije a nekima baš i ne. Evo i danas imamo situaciju da podmladka imamo kao nikada do sada, a njihove šanse da postanu alkari su vrlo male jer alkarska četa nikada nije bila mlađa. Prije su u alkarsku četu išli samo ovi koji su bliže Sinju zbog svoje udaljenosti se nije ni moglo svakodnevno dolaziti na probe , a danas si iz svih djelova Cetinske krajine na hipodromu za najviše pola sata, tako da jahača ima kao nikada do sada. Tako sam ja od rane mladosti vezan uz konje i Alku skoro svakodnevno, volonterski naravno, nekada to bude i par sati dnevno, a nekada malo manje. Kada se cijeli posvetiš nečemu i ako je to tvoj izbor i ljubav onda to ne može loše utjecati ni na tvoj život niti na svjetonadzor.   KAKO VI U PRINCIPU VOLONTIRATE U VITEŠKOM ALKARSKOM DRUŠTVU KAO ALKAR, OD PROŠLE GODINE I KAO ALAJ-ČAUŠ, IMATE LI NEKU ZANIMLJIVU ANEGDOTU ILI DOGAĐAJ DA PODJELITE S NAMA: Ma gdje je puno ljudi tu je i puno događaja. Konkretno se ne mogu sada baš sjetiti nekih događaja ali sama činjenica da se alkari na ove velike vrućine oblače u odore koje su od vune i sukna i preznojavaju se na ljetnim vrućinama već govori puno toga- koliko smo spremni dati truda da se alka održava. KAKO NA VAŠE VOLONTIRANJE GLEDAJU VAŠE KOLEGE, OBITELJ I OKOLINA: Pa svi oni su mi velika podrška, jer bez obitelji, prijatelja, susjeda i okoline to sam i ne bih mogao iznijeti. Na neki način svi su oni sudionici događaja. Ja osobno to shvaćam ozbiljno jer drugačije se i ne možeš nečemu posvetiti. Koliko mi je Alka važna govori i činjenica da sam kao profesionalni vojnik mogao ići i vani gdje idu mnogi da bi poboljšali svoju novčanu situaciju, ali upravo zbog Alke nisam. IZ VAŠEG ISKUSTVA MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO KOJE IM KASNIJE MOŽE POMOĆI U OSOBNOM ŽIVOTU I PRI ZAPOŠLJAVANJU: Naravno da može, kada uložite svoj trud u bilo šta iz toga samo možete izaći kao pobjednici, bez obzira na rezultat. Obogatit ćeš svoj život novim znanjima i vještinama a to se novcem ne da platiti. Svi alkari su vrsni jahači, to je kako kažu „ Kraljevski sport“ i za treninge se moraju izdvajati znatna sredstva, a mi smo sve to naučili besplatno. JE LI VOLONITRANJE ZA VAS POZITIVNO ISKUSTVO, BISTE LI GA PREPORUČILI DRUGIMA I ŠTO BISTE IM PRI TOME REKLI: Naravno da je pozitivno i naravno da ga preporučam svima. Moja poruka je svima da se odvaže isprobati sve ono što ih zanima i gdje ih srce vuče bez obzira na prepreke. Osjećaj nakon nekog uspjeha je nemjerljiv. Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić