Željko Viculin, volonter od malih nogu

14.11.2014. - Naši volonteri

Naš sljedeći volonter za predstavljanje ima dugi staš volontiranja iz prostog razloga što je volontirati počeo već kao dvogodišnji dječak. Od tada do danas odvolontiranim satima ne zna ni broj, ali s istim žarom sudjeluje u svim predstavama Sinjskog pučkog kazališta, a u zadnje vrijeme stavio se na raspolaganje udruzi Utis kao vozač. Neumoran i uvjek pozitivan svojim radom je privukao i veliki broj novih volontera u Sinjsko poučko kazalište, mahom mladih ljudi. KRATKO NAM SE PREDSTAVITE: Zovem se Željko Viculin, iz Sinja, član Sinjskog pučkog kazališta od druge godine života. Oženjen, otac dvoje djece koji nemaju afiniteta prema kazalištu, kažu da je dosta jedan glumac u kući. Žena zaposlena, ali i velika podrška radu kazališta, šminka, pomaže, radi sve što triba. Uostalom, svi mi radimo sve. OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRATE: Volontiram svakodnevno, kada nemam u kazalištu što raditi odem tamo otvoriti i zatvoriti vrata, to je već postala takva navika. A rekli smo da to traje više manje već 48. godina. ZAŠTO VOLONTIRATE I KAKO TO UTJEČE NA VAŠ ŽIVOT I SVJETONADZOR: Zato što volontiranje smatram jednim stilom života, to je nešto što nosiš u sebi.U zadnje vrijeme sam se posvetio radu s mladima vidim da su oni predaniji u radu od svojih starijih kolega. Možda iz razloga što se s njima osijećam malo mlađi, ne znam. Vjerovatno je i jedan od razloga što smo svi na istom nivou, svi smo prijatelji, kada se radi radi se. Kad me pitaju do kada će to biti ja član kazališta, ja im odgovorim dok me ne iznesu iz kazališta. Volontiram i u udruzi UTIS, svoje vrijeme sami im stavio na raspolaganje kad im treba vozač za njihove štićenike. Nažalost sad im se jedan kombi pokvario pa nema toliko potrebe za vozačem ali kada dođe drugo vozilo to ću nadoknaditi. KAKO VAŠ VOLONTIRANJE DOŽIVLJAVAJU OBITELJ, KOLEGE, OKOLINA: Žena jako pozitivno, djeca isto tako, pojedini prijatelji isto pozitivno a pojedini i ne baš. Znate kakav je naš svit ako nešto dobro radi onda su vječna pitanja kako to dobro radi, dosta je onih koji ti da se izrazim narodski podapinju nogu. Ali ja se više na to ne obazirem. KOJA VAM JE VOLONTERSKA AKTIVNOST NAJDRAŽA I MOŽETE LI S NAMA PODJELITI NEKO ZANIMLJIVO VOLONTERSKO ISKUSTVO ILI ANEGDOTU: Pa puno putujemo i svako naše putovanje ima i tih šaljivih i tužnih iskustava. Od svakog našeg gostovanja bi se mogla napraviti jedna predstava. Sad na zadnjem gostovanju, bili smo na Hvaru, dva mlada glumca kojima je bilo dosadno iskoristili su subotu posljepodne i nedjelju jutro i snimili su film. Petnaest minuta filma, kada sam ja gleda, nisam mogao doći sebi da momci prvi razredi srednje škole mogu nešto tako dobro napraviti. Snimali su s mobitelima, smontirali, napravili i ja nisam moga virovat da se s takvom tehnikom uopće može išta napraviti. A oni su napravili jedan jako dobar film. U kazalištu će biti premijera. Dakle s tih gostovanja uvijek ima šaljivih događanja. IZ VAŠEG ISUSTVA MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO KOJE IM KASNIJE MOŽE BITI OD POMOĆI U OSOBNOM ŽIVOTU I PRI ZAPOŠLJAVANJU: Apsloutno, ja svakome tko ima imalo slobodnog vremena preporučam da se odvaži i volontira. Jer što znači volontiranje? Nije volontiranje samo djeljenje hrane po kućama, može se raditi u kazalištu, u Srme, bilo gdje. Evo ja i ovom prilikom pozivam sve koji su zainteresirani za volontiranje da se jave, jer najgore je ući u kafić, u zadimljen prostor i neka se radi i o pijenju kave ili soka, ja mislim da ima puno pametnijih mista di se može pametno iskoristiti vrime. Samo triba malo volje za to. Volonter treba privući i svojim radom, mi prije nismo mogli sastaviti postavu za jednu predstavu. Danas je problem da nemamo tekstova, koliko ima zainteresirane djece za rad. Jer kada ti s njima sjedneš u auto i ideš šest dana u Švicarsku gdje im je sve osigurano i plaćeno i oni se osjećaju malo više vrijedni i znaju gdje su izgubili vrijeme. Tako da samo radom možemo nešto postići, rad mora uroditi plodom, možda ne za misec, dva, tri ali dugoročno se isplati. Mi smo u kazalištu prije tri godine imali 15-tak ljudi koji su bili aktivni, danas ih imamo 50-tak. Samo rad, a mi godišnje dajemo 40-tak predstava, tako je bilo prošle godine 35 gostovanja. Nije lako ići gostovati u inozemstvo, ali evo već nas treću godinu za redom zovu da mi dođemo i mi se odazivamo. Imamo dogovoreno gostovanje za predstave koje još nismo ni počeli raditi. Kada volonterima ponudiš nešto kao putovanja i druženja, onda oni znaju da su kvalitetno potrošili svoje slobodno vrijeme. JE LI VOLONTIRANJE ZA VAS POZITIVNO ISKUSTVO, BISTE LI GA PREPORUČILI DRUGIM LJUDIMA I ŠTO BI STE IM PRI TOME REKLI: Naravno da je pozitivno i jako ljepo iskustvo koje nas oplemenjuje ali i priprema za život. Da u životu sve ide glatko ne bi nam bilo interesantno, za vrijedne stvari se treba malo i pomučiti. Razgovor vodila: Dijana Filipović- Grčić