Martina Buljan

31.05.2011. - Naši volonteri

Pituravanje klupa u Centru Juraj Bonači 2011.   Razgovarajući s volonterima koje predstavljamo na našoj web stranici, imamo priliku još bolje upoznati, ali i saznati nešto više o tim ljudima entuzijastima, njihovim motivima, ali i drugim aktivnostima kojima se bave. Naša mlada volonterka Martina Buljan ima jako zanimljivu priču.   MARTINA MOLIM TE DA NAM SE UKRATKO PREDSTAVIŠ: Zovem se Martina Buljan, imam 18. godina, živim u Sinju gdje sam i rođena, i upravo završavam srednju školu, smjer Hotelijersko-turistički komercijalist. Što se tiče daljnjih planova nadam se da ću uspjeti upisati željeni fakultet. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet – smjer Defektologija je moj prvi izbor. U slobodno vrijeme osim što volontiram u Centru Juraj Bonači, treniram i nogomet u ženskom nogometnom klubu Glavice, tako da slobodnog vremena baš i nemam.   MOLIM TE POJASNI NAM MALO ŠTO TRENIRAŠ I KAKO JE DOŠLO DO TOGA: Treniram ženski nogomet, a to je sve skupa počelo sasvim slučajno. Sva tri moja brata treniraju u N.K. Glavice i često bi kod naše obiteljske kuće igrali, a ja bih im se pridružila, ponekad sama, a ponekad s prijateljicama. Njihov trener nas je jednom prilikom gledao i počeo me poticati da sakupim još zainteresiranih pa da osnujemo žensku sekciju pri klubu. Kako sam u to vrijeme plesala u OŠ Ivana Lovrića nisam baš bila zainteresirana. Ali nakon nekog vremena ta mi se ideja učinila zanimljivom pa sam uzela papir i olovku i od razreda do razreda tražila djevojčice koje su željele trenirati nogomet. U prvoj postavi nas je bilo 20-tak, ali to se mijenja, neke dođu, neke odu i tako. Meni se svidio trening, način vježbanja i sve oko nogometa.   ZNAČI MARTINA TI SI  JEDNA OD OSNIVAČICA ŽENSKOG NOGOMETNOG KLUBA: Da, uz nagovor trenera ja sam jedna koja je sudjelovala u samom osnivanju Ženskog nogometnog kluba Glavice.   Ženski nogometni klub Glavice   ŠTO PLANIRAŠ DALJE U ŽIVOTU: Moj prvi izbor je upis studija u Zagrebu i strašna želja mi je da upišem Defektologiju, volim raditi s djecom s posebnim potrebama, već cijelu godinu volontiram u Centru Juraj Bonači, jako mi je lijepo s njima pa se iskreno nadam da ću i uspjeti u tome.   RECI MI KAKO SI ČULA ZA UDRUGU SRMA: Članovi Srme su dolazili u našu školu i prezentirali svoje programe, kao i pojam volontiranja, meni se to svidjelo i odlučila sam se priključiti u njihovim akcijama, volontiranju i stvarno je lijepo.   RECI MI KAKO SE TI OSJEĆAŠ DOK VOLONTIRAŠ: Ja kada volontiram, odnosno pomažem nekome osjećam tu neku sreću, volim kada nekome pomognem i napravim nekakvu uslugu jer onda znam da se i taj netko dobro osjeća. Onda sam počela volontirati u Centru Juraj Bonači jer mi je još od 6. razreda osnovne škole želja da to studiram, a to sam postigla preko Udruge Srma i ovim putem im zahvaljujem.   KADA SMO IMALI AKCIJU PITURAVANJA KLUPA U CENTRU JURAJ BONAČI, PRIMJETILA SAM JEDNU PRISNOST TEBE I ŠTIĆENIKA. RECI NEŠTO O TOME: Sa štićenicima Centra sam se upoznala prvi dan volontiranja i mi smo se odmah zbližili jer s njima i ne može drugačije, oni su topli, neposredni i iskreni. Oni u meni ne izazivaju sažaljenje jer ja kroz rad s njima vidim koliko su pametni, dobri i iskreni. Ja ih zovem anđelima slomljenih krila. Oni ne lažu, ne zezaju, iskreni su i otvoreni u svom odnosu, ukratko kod njih nema kalkulacija ni selekcije – oni vole sve ljude.   MISLIŠ LI DA ĆE TI TO ŠTO VOLONTIRAŠ PRIPOMOĆI PRI UPISU ŽELJENOG FAKULTETA: Ja bih to stvarno voljela, jer su mi neke cure rekle da ću s takvom nekakvom potvrdom o volontiranju pokazati svoju namjeru u ozbiljnosti da se posvetim studiju i da ga što prije završim, još ne znam da li mi to donosi dodatne bodove, ali vidjet ćemo.   ZA KRAJ NAM RECI KAKO TVOJI U OBITELJI GLEDAJU NA TVOJE AKTIVNOSTI, VOLONTIRAŠ, TRENIRAŠ NOGOMET: Bez pune podrške mojih ja to ništa ne bih uspjela i ovim putem im se zahvaljujem na punoj podršci.   Razgovor vodila: Dijana Filipović – Grčić