Malo drugačiji volonteri

31.05.2016. - Naši volonteri

„Malo drugačiji volonteri“ – tako su sami sebe predstavili i nisu pogriješili. Uistinu su topli, dragi srdačni, veseli. Kako je došlo do njihovog volontiranja kazala nam je voditeljica grupe volontera iz Centra Juraj Bonači – područnog odjeljenja Sinj, Jasenka Pleadin Raić.

GOSPOĐO JASENKA, MOŽETE LI NAM POJASNITI KAKO JE DOŠLO  DO VOLONTIRANJA OD STRANE VAŠIH KORISNIKA? Kada smo radili plan i program rada u njemu smo naveli i želju korisnika za volontiranjem. Prateći sve ono što se događa oko nas  naši korisnici su donijeli odluku da svojim radom i svojim angažmanom pomognu u nekakvim aktivnostima, tako smo zajedno s Udrugom Srma počeli volontirati i ostvarivati neke od naših ciljeva. Naše prve aktivnosti bile su vezane za pomoć u kući kada smo pomogli  nekoliko obitelji  na način da smo počistili kuću, oprali kolica, pomeli dvorište i sve ono što su naši korisnici  mogli napraviti. Zadnja akcija nam je bila sakupljanje hrane za socijalnu samoposlugu Grada Sinja, gdje je četvero naših korisnika od 9,oo-11,oo sati prikupljalo priloge po prodajnim centrima, a ostalih troje su lobirali kod naših znanaca i govorili :“ Idite tamo, kupite nešto“. Volonterski rad im daje nekakav osjećaj da i oni mogu doprinijeti ovoj zajednici jer vidimo da su na svakom koraku limitirani. Kroz ovo volontiranje imaju jednu samopotvrdu u segmentu da i oni doprinose na svoj način boljem i kvalitetnijem životu u našoj zajednici.

VI, KAO NJIHOVA VODITELJICA, NAKON AKCIJA S NJIMA PROKOMENTIRATE SVE ŠTO SE DOGAĐALO. MOŽETE LI NAM REĆI KAKVI SU NJIHOVI KOMENTARI, ŽELJE? Željeli bi što češće volontirati, ali nam je malo nezgodno jer je većina njih iz okolnih mjesta i problem nam je s prijevozom.  Korisnici koji žive bliže gradu češće bi se odazivali na takve akcije i stojimo na raspolaganju za volontiranje svima koji nas pozovu kada je nekakav događaj. Sami ne možemo nešto organizirati jer nemamo dovoljno snage pa se oslanjamo na Srmu, UTIS i druge organizacije. Mislim da je najveći problem prijevoz i udaljenost pa neki koji bi htjeli dati više sebe nisu u mogućnosti. Evo, imamo primjer našeg Roberta koji zbog arhitektonskih barijera ne može dati onoliko koliko bi htio. Kada smo razgovarali o tome kako bi tko želio doprinijeti u tim volonterskim akcijama bilo je različitih odgovora: Robert i Marina su rekli da bi oni htjeli pričati, igrati „Čovječe, ne ljuti se“ i neke druge društvene igre; Marina bi nešto i radila na kompjuteru; Stipe  zna krasno očistiti kuću, pomesti, zna animirati naše građane; Nena je naša „vridnica“  koja je spremna i za motiku i za lopatu i za neke radove u vrtu;  Miro isto tako voli raditi u vrtu, a najviše voli kositi travu; Ivan također voli takve aktivnosti, a Toma nam je za one radove koji se odnose na uređenje kuće ili stana. Evo, sada možete predstaviti našu vrijednu grupu koja bi rado pomagala svima.

NAŠ PRVI VOLONTER JE STIPE: Ja se zovem Stipe Maleš, dolazim iz Sinja i jako volim volontirati. Želim da se širi ljubav i prijateljstvo i da se opet ponovi ove godine volontiranje s Udrugom Srma i UTIS-om i Gradom Sinjem. Neka to bude u sklopu jedne lipe tradicije, neka svaki čovjek ima svoju poruku. Volio bih da sve one osobe koje su dale više od sebe budu poštovane. Kada bih ja „narasta“  volio bih još više raditi i pomagati i neka ta tradicija  da svi pomažu zaživi u svim školama i vrtićima.

STIPE, ŠTO TI JE NAJLJEPŠE RADITI? Sve, ja volim sve raditi. Najugodnije mi je bilo s Udrugom Srma I UTIS-om. Bilo mi je lijepo i kada smo uređivali barba Stipi stan i kada smo sakupljali hranu za socijalnu samoposlugu.

 

SLJEDEĆA VOLONTERKA JE NEVENKA: Ja se zovem Nevenka Ćatipović i dolazim iz Dicma.  Volontiram zato što mi je drago pomoći drugim ljudima. Volim pomagati svim ljudima kojima je pomoć potrebna i znam puno toga raditi. Možete me zvati na bilo koju akciju koju organizirate.

EVO ŠTO NAM JE  REKLA  VOLONTERKA TOMISLAVA BUDIMIR BEKAN: Ja sam Tomislava, dolazim iz Turjaka i volim raditi sve. Volim prati suđe, slagati odjeću i uređivati kuću. Volim se i družiti s ljudima, pjevati i plesati.

VOLONTERKA MARINA JE JAKO ZANIMLJIVA I REKLA NAM JE SLJEDEĆE: Ja se zovem Marina Milun i dolazim iz Dicma. Volim pomagati mami kada čisti kuću. Htjela sam i volontirati da pomognem zajednici u kojoj živim i onima koji ne mogu. Najljepše mi je bilo ono kada smo sakupljali pomoć. Čini mi se da sam u tome dobra. Poslove čišćenja znam, ali sam malo spora pa ne mogu stići  sve to napraviti. A da me zovete za razgovor ja bih se rado odazvala.

ŠIME JE VEĆ ISKUSAN U POMAGANJU, BILO DA SE RADI O VOLONTIRANJU U ŠKOLI ILI U ŽUPNOJ ZAJEDNICI: Ja se zovem Šime Penić i dolazim iz sela Bajagića. Volim pomagati svakome, ali mi je najdraže kada pomažem svojim roditeljima. Volim čistiti, prati i uređivati i slagati drva, to je moje zanimanje. Volontiranje mi znači previše, volim imati dobro srce i svakome dati priliku.

IVAN OSVAJA MEDALJE NA RAZNIM NATJECANJIMA, ALI VOLI I VOLONTIRATI: Ja sam Ivan Čović, dolazim iz Tijarice i volim pomagati ljudima. Svidjelo mi se neki dan ono u Konzumu i kada smo čistili kolica barba Stipi. Ljepše mi je kada ja nekome pomognem nego kada se meni pomaže.

DUŠKA JE UVIJEK NASMIJANA I VESELA I VOLI RADITI SVE: Ja sam Duška Kojić i dolazim i iz Lučana.  Susjed mi je Žigo iz emisije „Ljubav je na selu“ . Volim pomagati starima i nemoćnima – imam svoju baku kojoj donosim drva u kuću, ponekad joj odem u dućan i operem kuću. U školi volim uređivati okoliš, saditi cvijeće.

OSTAO NAM JE JOŠ JEDAN VOLONTER,  MIRO DUKIĆ: Ja se zovem Miro Dukić, dolazim iz Košuta i radim sve. Najdraže mi je kositi travu, kopati. Pomažem svojima u vrtu.

ZADNJI KOMENTAR IMALA JE VODITELJICA JASENKA PLEADIN RADIĆ: Kao „komentar“ bih istakla ono što smo možda zaboravili reći na početku, a to je da nama ljudi stalno pomažu.  Odatle se i rodila njihova ideja: „ Pa nemojmo mi uvijek samo primati, hajdemo malo i davati“, pogotovu kada imamo nečega „ i previše“.  „Previše“ imamo i volje i snage i želje za pomaganjem, ali i ljubavi prema drugima. Ono što se nama davalo, to se sada na neki način vraća zajednici koja nam je puno toga dala.

31.5.2016.

Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić