Ljiljanka Stoilkovski

21.04.2011. - Naši volonteri

Biciklijada 2007. Udruga Srma predstavlja članicu koja se pridružila radu udruge godinu dana nakon njenog osnutka. Kako sama kaže osobno nije nikoga poznavala, ali je preko medija čula za rad Srme. Udruga u kojoj je djelovala polagano je gubila članstvo, pa se odlučila aktivirati u Srme, jer joj se svidio način rada i pozitivna energija.   OD KUDA DOLAZI PREZIME STOILKOVSKI KOJE JE PRILIČNO NEOBIČNO ZA SINJSKO PODRUČJE: A čujte, prezime sam dobila po svome mužu. Ja sam radila u trgovini u Konkurenta i tu je on dolazio uvijek kupovati, mladi poručnik, tek završio Vojnu Akademiju. Malo po malo zaljubili smo se. On je porijeklom bio Makedonac, mama mu je Hercegovka, naša Kata. On je ostao u Sinju, bio je jako dobar i plemenit čovjek. Ostao je u Hrvatskoj vojsci kada je počeo rat i nažalost moram reći da je umro. Tako sam ja dobila prezime koje je zaista časno, Makedonci su jako dobri ljudi.   RECITE NAM UKRATKO NEŠTO O SEBI: Kada sam otišla u mirovinu htjela sam se nečim baviti. Najprije sam se angažirala u udruzi Novi put, i sada mi dobro dođe kada me pozovu. Imala sam i svoju udrugu Kap ljubavi koju sam priključila Srmi godinu dana nakon što se Srma osnovala. Pošto sam ostala bez svojih pomoćnika morala sam se priključiti, a i u Srmi radimo sličan program sa starim i nemoćnima, odlazim na teren, uvijek ima nekih dogodovština koje treba spomenuti da ljudima možeš pomoći. Meni pomaganje ljudima čini zadovoljstvo – imam jednu staru nepokretnu baku kojoj je sanitarni čvor u prizemlju, a ona živi na katu. Onda ja njoj pomognem oko osnovnih higijenskih potreba i baka zadovoljna, a zadovoljna i ja jer sam napravila dobro djelo. Dosta tih starijih osoba traži samo razgovor, sretniji su nego kad im doneseš kavicu ili kakvu sitnicu. Bilo bi dobro da se više udruga angažira oko starih i nemoćnih.   DAKLE, VI STE SVOJE PREZIME DOBILI UDAJOM, IMATE LI DJECE, GDJE SU, ŠTO RADE: Da, prezime sam dobila udajom. Imam dva krasna sina koji su oženjeni i rade. Svi su tu u Sinju, a što me posebno veseli postala sam i baka dva prekrasna unuka koji su potali izvor moje radosti. Otišla sam u obiteljsku mirovinu, koja je prilično skromna, ali ne žalim se.   KAKO STE ČULI ZA UDRUGU SRMA: Pa čujte, za Srmu sam čula preko medija, prostorije udruge su bile blizu moga mjesta stanovanja, u prostoru gospodina Vidića koji je prostor Srmi ustupio besplatno. Došla, priključila se i to je to.   ZNAČI NISTE IMALI NIKAKVIH POZNANIKA U SRME, SAMI STE SE ODVAŽILI DOĆI: Ne, nisam osobno nikoga znala, ali mi smo mali grad svi se znamo pa nije bilo problema. Pitala sam samo tko to vodi i rekli su mi Snježanka Jadrijević za koju sam ja znala da kvalitetno i dobro radi i ja imam duboko povjerenje u nju i znam da će to biti jedna od najboljih udruga u županiji, koja se pokazala i svojim radom.   ZAŠTO VOLONTIRATE I KAKO SE OSJEĆATE DOK VOLONTIRATE: Samo to volontiranje ispunjava mene osobno. Sada imam više slobodnoga vremena i tako se osjećam dobro i zato dokle budem mogla ja ću volontirati i činiti dobra djela, jer nakon toga osjećam sreću i zadovoljstvo.   KOJE PODRUČJE VOLONTIRANJA VAM NAJVIŠE ODGOVARA, GDJE SE NAJVIŠE NALAZITE: Ja te moje stare najviše obožavam, to mi je područje gdje najviše volim djelovati. Imala sam majku koja je bila bolesna, pa sam kroz nju uvidjela da dobro dođe svaki detalj, svaka pomoć starijoj osobi, pa barem to bila priča i posjeta na pola sata.   Posjet Centru za rehabilitaciju “Fra. Ante Sekelez” Vrlika, 2009.   SUDJELOVALI STE U BROJNIM AKCIJAMA UDRUGE SRMA, MOŽETE LI IZDVOJITI NEKU KAO POSEBNU, ZAŠTO JE POSEBNA I NEŠTO REĆI O NJOJ: Pa znate što, sve su mi drage, akcije naše su hvale vrijedne, ali ja najviše volim akciju prikupljanja odjeće za štićenike vrličkog zavoda Fra Ante Sekelez. Ove godine smo išli i korak dalje pa smo za naše sugrađane otvorili socijalnu samoposlugu odjeće i obuće, ali je vrijeme bilo prekratko, trebalo je trajati barem tjedan dana. Naši potrebiti sugrađani su mogli doći i uzeti što im je potrebno i mislim da je to bio pun pogodak, kada ljudima nešto pokloniš.   MISLITE DA JE VRIJEME SOCIJALNE SAMOPOSLUGE BILO PREKRATKO: Da, mislim da je bilo kratko.   IZ VAŠE PERSPEKTIVE ŽENE SREDNJIH GODINA ŠTO BI VI PORUČILI MLADIM GENERACIJAMA: Mislim da bi se i mladi ljudi u što većem broju trebali angažirati u društvu, kroz nekakve edukacije steći znanja o volontiranju i na taj način ispuniti svoje slobodno vrijeme. Jer danas se sve gleda kroz novac, a novac nije izvor zadovoljstva. Nema navike u pomaganju, sve je govor novca, a to je loše, treba širiti ljubav, biti svjestan da nije sve u novcu. Treba raditi na osvještavanju tih mladih ljudi da promijene svoje navike i osmišljenije provode svoje slobodno vrijeme. Mi imamo mlade volonterke koje su divne, vrijedne, vole raditi i ugodne su. Tako treba animirati još tih mladih ljudi da osjete tu neformalnu i ugodnu atmosferu.   MOŽETE LI SE SJETITI NEKAKVE ANEGDOTE S VAŠIH BROJNIH AKCIJA: Ništa konkretno, ali sve je tu i lijepo i smiješno i drago, tako da nemam šta posebno izdvojiti.   KAKO SRMU VIDITE ZA PET GODINA: Kao najbolju udrugu u Hrvatskoj, ne samo Dalmaciji.   Bal volontera 2008., hotel Le Meridien Lav   Razgovor vodila: Dijana Filipović – Grčić