Iz ljubavi prema tradiciji postala volonterka…

30.06.2021. - Naši volonteri - Novosti

30.06.’21

Mlada Jelena Mušterić odavno se uhvatila u koštac s volontiranjem, kao voditeljica KUD „Peruća“ naslijedila je Branka Šegovića prije 10-ak godina i od tada ne posustaje. Ovo su njena iskustva…

UKRATKO NAM SE PREDSTAVI:

Ja sam Jelena Mušterić. Dolazim iz Hrvaca i voditeljica sam Kulturno umjetničkog društva „Peruća“ u Hrvacama. Završila sam prehrambenu tehnologiju u Kninu. Imam mamu, tatu i dvije sestre koje su starije od mene. Udane su, tako da sam ja ostala sama.

OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRAŠ?

Počela sam volontirati u Hrvacama još dok sam bila u osnovnoj školi. Bila sam plesač kulturnoga društva, a voditelj nam je bio Branko Šegović. Nakon njega sam ja postala voditelj kulturnoga društva. To sam preuzela 2011. godine i od 2011. do sada, non-stop  kao voditelj. I od kako smo tada formirali plesnu ekipu, to su svi bili osnovnoškolci još uvijek su plesači koji su u međuvremenu završili fakultete ili rade, a netko je još uvijek na fakultetu. Ali stalno smo skupa, ista ekipa.

GDJE NASTUPATE?  MALO VAS JE COVID POREMETIO.

Pa većinom je to po Dalmatinskoj zagori, bili smo i u Slavoniji.  Gore smo se povezali sa KUD-om „Bebrina“  blizu Slavonskog Broda gdje smo bili na Brodskome kolu. Od prijašnjih nastupa -Njemačka, često po Hercegovini. Epidemija je malo poremetila i ritam nastupa i sve, ali evo, lagano se stvari vraćaju u normalu.

ZAŠTO VOLONTIRAŠ I KAKO TO UTJEČE NA TVOJ ŽIVOT UOPĆE I SVJETONAZOR?

Zbog toga što volim tradiciju i kulturnu baštinu, to mi je nešto prekrasno. I sada, baš ove dvije godine kada se to sve smanjilo zbog situacije, fali nam. Često pričamo između sebe koliko nam fali taj jedan nastup, da možemo obući nošnju na sebe, da možemo otplesat – pa 15 minuta, 15 minuta. Volontiranje utječe dobro jer radim i s mlađom sekcijom, imam sada mlađih curica koje su u osnovnoj školi i prilagodiš se njima, njihovome uzrastu i jednostavno sat i po-dva koliko plešemo – opusti te, ne razmišljaš ni o čemu nego samo o tom plesu, zezaš se i odlično je.

KAKO ONE REAGIRAJU NA TO SVE ?

Njima je to isto super jer ja sam kao i oni, spustimo se na istu razinu, malo plešemo, malo se zezamo.

ŠTO NA TVOJE VOLONTIRANJE KAŽE OBITELJ?

Pa oni su isto zadovoljni jer to je tradicija, nešto što čuvamo. Moj otac, dok je bio mlađi, isto je bio dio tradicije, to je tada bilo normalnije za razliku od sada. Netko to drugačije malo gleda i moraš objasniti kako je to lipo kad ideš na nastupe, da su svi ljudi koji su na nastupu na neki način isto plesači ili svirači i kako nije bit sami nastup nego je bit zabava, druženje, kako se družiš i upoznaješ nove ljude. A prijatelji više-manje, svi smo iz KUD-a, svi smo tu, postali smo kao jedna obitelj jer nije samo da plešemo, nego kada nekome treba uskočiti za nešto drugo raditi, odmah se skupljamo svi, idemo, stalno smo skupa.

ANEGDOTA, NASTUP ?

Možda čak i prvi nastup – bila je to ova sekcija, plesali smo Sinjsko kolo. To je bilo 2011. godine – prvi nastup, svi su prestravljeni, ja sam prestravljena kako će ispasti. Prije nas je bila neka grupa, ne znam sada točno koji KUD i oni su u svojoj koreografiji imali bacanje kukuruza po pozornici. Kada smo mi došli iza njih, bilo je malo klizanja, ali izvukli smo se. Ima i toga da se tijekom nastupa otkači neki dio nošnje, da gledamo kako ćemo se spasiti… I na putovanjima u busu uvijek bude zanimljivosti, pogotovo kada se nešto dogodi i svi se odmah aktiviraju kako ćemo se izvući iz te situacije. Kada falite nešto dok plešete – samo ne stati, plešite nešto što god znate, skačite, samo ne stajat. Što se tiče situacija koje doživljavamo – kada smo imali nastupe u Slavoniji desila se ljubav između člana našeg KUD-a i jedne članice slavonskog KUD-a. Oni su se vjenčali i što je najvažnije ona se doselila kod nas.

IZ TVOGA ISKUSTVA,  MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI PRI  ZAPOŠLJAVANJU?

Pa da, naravno. U mome slučaju, na primjer – prilagođavamo se, stječu se komunikacijske vještine, stječu se radne navike, timski rad… Mislim, danas sutra, za posao bitno je da si timski igrač, da možeš komunicirati s nekim, da se možeš prilagodit situaciji. Bilo je nastupa gdje kada dođeš – pozornica „ajme“, sve je tijesno i  prilagođavaš se, moraš uvijek biti fleksibilan.

JE LI TO POZITIVNA STVAR I ŽELIŠ LI JE PREPORUČITI DRUGIMA?

Da, naravno. Svako volontiranje je dobro jer uvijek pomaže za nešto drugo. Kada bi svi imali samo svoj pravac i nitko ne bi pomagao drugima, to ne bi bilo dobro. A ovako, kada se nešto lipo napravi, kada se učini neka dobra stvar to povuče nekoga drugoga i onda se to širi. To je pozitivna stvar i lipo je.

Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić